Ovo je tvoja zemlja, tu sagradi dom, pjevuši trubadur prebirući po strunama nebeske gitare. Izranjam iz dubina utopijskog postojanja i vraćam se u vrijeme nevinosti u kojem su sa naših usna izlijetali treptaji srca, a mi se utapljali u tonovima pjesama o ljubavi. Promatram beskraj ocena snova, vidim galiju na kojoj nesretni mornar sanja Huanitu i svoj zavičaj. Koračam pješčanim žalom. Na horizontu, tamo gdje nebo ljubi more nestaje drevna galija iz mog vidokruga. Osjećam vrtloženje i zaokruženost svijeta u kojem se sretna budim. Probijam se kroz orgon i ćutim nježne titraje zlaćanoga praha. Stvaram svoju svjetlosnu dimenziju u kojoj naslućujem istintost četverodimenzionalnosti postojanja. Spuštam se u pijesak, ispružam ruke i noge crtajući geometriju tijela na plaži života. Iznad mene je Heliodoro prosuo toplinu koja me odjeva nezaustavljivom lakoćom postojanja u ljubavi. Neka nevidljiva ruka svira na morskim orgulja himnu suncu, a maestral zapisuje novi stih u pjesmaricu duše. Mlado jutro me pozdravlja mirisom maslina i lavande i kvadrira krug ljubavi u kristalni hram vjerovanja u san. Ti ležiš pored mene i pjevušiš pjesmu o gitari i moru. Tvoj glas se sjedinjuje sa šumovima morskih valova i zvukom orgulja. Svi tereti prošlih godina nestaju u plavičastom zagrljaju duše i materije. Rađamo kristalne riječi koje upisujemo u brevijar života. Ples privida i jave nas sjedinjuje u zjenici vječnosti, u djeliću beskrajne cjeline sveprostornog svevremena. Zaplesasmo svoj imaginarni tango na strunama svijesti i pronađosmo prolaz ka krugu ljubavi. Srca odšaputaše tajnu šifru postojanja u snu, a srca nikada ne lažu. U nabojima suprotnosti osjetismo istinitost njihove kontemporarnost. Sjedinismo se u udisaju i izdisaju, u spiralnoj dinamici naših genoma, tirajima srca na usnama, u ritmu koji je postao načelo našeg postojanja u biverzumu ljubavi.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen