taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 16. August 2011

Fantazmogorije ljubavi...





U tihovanju sna osluškivah preludij, predobajavu fantazmagorije ljubavi. Oćutih nježno prebiranje prstiju po strunama želja. Doživjeh uzašašće u biverzum žudnji, u objavu strasti. Dlanovi skladaju adagio duša, bude šapate srca koji blagim nagovještajem ljepote ostavljaju na tijelu svoj svjetlucavi trag. Riječi su nepotrebne, tišina satkana od niti žuđenih sanja uskovitlava čulnost čujnosti i tijelo čuje kožom, kožom ljubav ljubavlju grli, kožom prašta srcu nevjeru, duši zaboravlja sumnju i strahovanje. U dodiru nježnom se množi zvjezdani prah, mjesečeva sonata se pretače u kapljice poezije suza, u čudesan privid svih prohujalih sanja. Na dlanu ljubavi se bjelina anime  iskri, na njemu vjekuju arabeske, ikone, slike svih  zagrljaja, otisci  svih uzdrhtaja, odrazi svih tajni i sve isplakane suze. U kolopletu tijela se čuje tankočutni pjev srca, čulnost koja ljubav pretače u čaške žudnji i preobražava u nektar slasti, duše puni mirisima jasmina i ruža. Jecaj nutarnje tišine izrasta u prostornost sretnog postojanja u kojoj svaka uzaludnost nestaje, tmina uzmiče zlaćanom sjaju nutarnjeg neba, nježnom mreškanju pučine oceana snova. To je trenutak rastvaranja zemlje, nestajanje gravitacije,  pronalaženje papjerjaste mekoće nebeskog stada, postelje među oblacima u kojima se kriju dveri željenog sedmog neba, kraljevstva vječne ljubavi. Doživljaj pucanja obrisa neprirodnog sustezanja od pohote, od susprezanja leta nutarnjih ptica, od suzbijanja  vidovitosti uzdrhtalog srca.  To je trenutak slijevanja u krater živućeg vulkana, pronalaženje kračuna koji otvara dveri svijeta u kojem ključaju gejziri ljubavnoga žara i preobražaj zagrljaja u otisak istine na obrazima trenutka. U smiraju patrijarha strasti, u utočištu razbuktale putenosti se čuje pjev utihnuća čežnji, nježna glazba završnice ljubavnog čina, smirujući adagio koji se pretače u zornicu, u himnu izlazećem suncu na scenu mladoga dana.






1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

Mladoga dana....to je jako lijepo...i to je nešto novo..xy.