Na pučini svjesti, titrajima neurona, se jedno nježno osjećanje rađa i jedrenjak spasenja ka luci smirenja nosi. Slijedeći drevno proviđenje, vjerujući u dobrotu neba, u lakoći postojanja snivam život, a jedrenjak sa jedrima od latica preostalih iz vremena poezije ruža misli u nova snoviđenja odnosi. U dubini sebe, u kotlu što ljubavlju ključa, iskri blago življenog života, vilinskom snagom tminu neživljenih dana u svjetleće blago, u zlaćani prah i sve ono što smo nekada znali, u sunce istinskog života sada snagom uma kali. Na palubi broda koji život znači, sjenka ljubavi strpljivo čeka da doleti golubica bijela sa stručkom sreće u zlaćanom kljunu, da se uzdrahtaloj duši snaga vrati, da odživi drevnu bajku o života spasenju. Velika predstava u životnom teatru, misaona snaga osjećaje stvara, igrokaz se događa na pučini snova, a leptirasti jedrenjak uplovljava u luku svjetlosti vječne, sidri se u oceanu čula, njiše sa na valovima sreće. Ona drevna ptica, ptica bjelićastih krila i cvrkut anđeoskog glasa sa grančicom života u zlaćanom kljunu najvaljuje spasenje od potopa duše u beskrajnoj tmini uzburkanog životnoga mora. U jedrenjaku spasenja sjenka duše moje sjenku žudnje, sve davne čežnje ljubavlju nježno grli, smiruje oluju misli, osjećanje bezimenih osjećaja u lakoću postojanja gnjezdi u dubini karake jedna nova istina se rađa. Nošena lakoćom leptirovih krila ona na sunčanom tragu lebdi ka sretnoj zvijezdi, ta drevna snovima ogrnuta, pjesnicima opjevana, slikarskim talentom oslikana življenog života lađa. Da, to je bilo samo prisjećanje, jedrenjak spasenja, golubica mira, maslinova grana, bajka ili ipak istina davna, mislima sačuvana, riječima dotjerana, osjećanjem osjećaja osvijetljena, ta vječno postojana Noina legendarna arka.
Kolaž snova satkan iz drevnih stihova iz zbirke "Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen