Osjećam tvoje ime je upisano zvjezdanim slovima u moje misli, zrcali se u kapljicama morskih valova i bjelini školjki, blješti u ljubičastom baršunu praskozorja i grli me svjetlošću koja se purpurom sutona spušta sa orkanskih visova neugasivih žudnji. Volim glas kojim izgovaram poeziju tvog postojanja u dubinama podmorja svijesti, volim fontanu vremena iz kojeg istječe ljubav i širi se ravnicom trenutka. U titrajima tvog imena izgovorenog snagom rascvjetanih pupoljaka osjećam pjenušavu kupku sreće i milost postojanja u simfoniji boja. Utapljam se u tvom pogledu i slavim radost otkucaja srca ugnježdenog u zjenici oka vječnosti. Gledam tragove uspomena u riznici pamćenja i vidim naše nebo razasuto beskrajem kao baldahin nad krevetom od maslinova drveta. Osluškujem šum oceana i znam da je to zov delfina koji zlaćanom spiralom bezvremene melodije pozdravljaju tvoj dolazak, tvoje sidrenje u luci snova. Čudesna je ova sonata od purpura koji me omotava tkivom tvoga imena, čarobne su ove strune koje kapljicama pišu note o vrelu pravremena i odnose me u vrtlog vretena našeg zajedničkog univerzuma. Predivno je pogledati u krošnju stare masline i njenim plodovima brojati poljupce i osjećati izvor ljubavi u predvorju vječnosti.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen