Anima candida u bisagama sreće.



Zatvaram škrinju u koju smještam samo tužna sjećanja i otvaram vrata kristalnog zamka u kojem žive moji ljubičasti snovi. U perivoju osluškujem svjelosnu muziku prvih susreta i putujem prostranstvom davnih snoviđenja. Krijesnice, taj tepih od sanja mi oduvijek osvjetljava pute. Na stazama duše susrećem sjenke prijatelja, susrećem mnoge srodne duše što uz mene životom plove. Budim se u zagrljaju ljubičaste boje, miris tek naslućenih pupoljaka miluje dušu i ja još omamljena srećom uranjam u te nježne, iz muzike snova, satkane skute. Ne želim razrušiti harmoniju te osjećajne slike, ali treptaj duše koji u beskonačnost seže, slaže nisku od prohujalih svjetlosnih eona, izrasta u vječnu vrtnju nebeskog vretena koje u središtu svom prošlost i ovaj trenutak u spiralni zagrljaj veže. Smiješi mi se Kairos, daruje mi pramen svoje zlatne kose i ja osjećam ovaj čudesni trenutak sreće, ćutim u njemu nevidljivu Fortuninu ruku i spoznajem da mi je sudbina uistinu sklona. I vrti se nebesko vreteno, vrtnjom svojom grli spiralu mog unutarnjeg neba i sva se moja sazviježđa u beskraj novih snova širi. Zakon zlatnog reza nad dušom bdije i daruje mi sva svijetska znanja, spiralnom dinamikom ponornicu sreće budi, ne dozvoljava joj da u rijeku zaborava ponire. Duša moja o ljubavi sanja, rastaču se boje, svjetlost kristal ljubi, tuga i sreća se sjedinjuju u jedno i u zagrljaju beskraja i untarnjeg neba, u iskrenju probuđenog uma, se nikada u zaboravu ne gubi. Venera blješti na zapadnom nebu, bisere slaže u ovom trenu ljepte, osjećam u sebi vječnost i zagrljaj ljubavne divote. Uranjam u ljepotu ljubičaste boje, tu nalazim razlomljene djeliće one davne sjete i u zrcalima svijesti prepoznajem onu davnu sebe, vidim sve moje i tvoje prijašnje živote i u ovom ljubičastom snu čujem topot kopita kobile drevne, kobile iz neke davno pročitane pjesme, čujem vapaj konjanika koji osjeća da nikada neće stići u Cordobu. Zaustavljam misli u trenutku onog naglog ljeta, u zagrljaju močvare u kojoj smo slušali tišinu, vidim bjele vrance na kojima smo jahali Camargom i gledali ljubavni ples barskih ptica. U dubini duše  naslutih ljubav skrivenu u bisagama, a u konjaniku mojih snova vidim uvijek tebe.

http://umijece-vremena.blogspot.com/