Svanuo je
divan mladi dan… jučer je nestalo u sjećanju… čitala sam knjigu skrivena
stvarnost... Brian Greene...
Postoji li ona? Promatram ljude, prijatelje, pacijente... živim li na
mjestu kojeg nema u zbilji... je li ovo što spoznajem tek iluzija ozrcaljena u
mome htijenju.
Volim čovjeka u čovjeku... pitam se kako taj čovjek živi u skrivenoj
stvarnosti... Kada dotaknem taj djelić života u mnogima susrećem čuđenje i nepročitane
knjige... Elegantni univerzum, tkivo svemira, kreativni univerzu... sve od
istog autora... razumijem ih, iako bih htjelarazgovarati o ljepoti napisanog... Pitam se … je
li moj svijet mjestu kojeg nema na geografskim kartama… Arkadija, privid raja…
bijeg od površnosti, raznoraznih bahatosti, arogancije, trivijalnosti, površnih
floskula, neiskrenosti, okrutnosti , svrsishodnosti i svih drugih negativnosti ..
. usrećuje me znatiželja.
U mom
izmaštanom svijetu žive sretni ljudi… osmijehom pozdravljaju, stiskom ruke
zahvaljuju, poezijom stvaraju taj svijet kojeg nema na ovozemaljskim geografskim
kartama… U svijetu skrivenom od
stvarnosti titraju strune snovitosti…
suživota, empatije, ljubavi…
Izmaštana
utopija… možda će jednoga dana oživjeti tajizmišljaj u ljudskim srcima…
I na asfaltu
velegrada će nam srne jesti iz ruke… jer u mikorokozmu našeg uma je sve je savršeno…
ne postoji mjerljivost i izračunjivost...
Mismo
energetska polja u vrtlogu energije svemira… mi smo tek superstrune koje
titrajima skladaju simfoniju svemira… trebali bi komunicirati treptajima
zjenica i disanjem srca…
To je svijet
ljubavi… osjećam ga iz zrcala svijesti… u carstvu skrivene stvarnosti…
Postoji li to
mjesto kojeg nema na kozmološkim i geografskim kartama našeg vremena…
Hoće li čovjek,
jedino biće koje je počelo otkrivati tajne kozmosa, osjetiti moć izvorne energije, bezuvjetne ljubavi… darovanjem dobijamo… da to je to… Ljubav se širi…
usrećuje nas… !
Divan osjećaj…
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen