Čovjek s mjesecom u očima...

"Upravo tada kada si u situaciji koja izgleda vrlo osobna,
kada te netko direktno vrijeđa i osuđuje,
upravo tada to ima najmanje veze s tobom,
a puno više sa onim što zapravo nisi ti."

citat iz teksta "Preosobno Neosobno"

Biby

Odličan tekst, tekst koji oplemnjuje, liječi  i prisjeća na trenutak kada objavih donji tekst na portalu ljubavi, znanja i vjerovanja.

Hvala ti Biby.

U jednoj od onih noći kada smo, gazeći nebesku rijeku s iskrama želja, tražili put ka jednoj novoj, tek nastajućenoj jednini, osjetih da među zvjezdama nema mostova, da nas mjesec Balaševićevom pjesmom sjedinjuje u sretan treptaj oka. Čovjek s mjesecom u očima pruži ruke i ja odlutah u san. Došla je sa zvijezda. Došla je u mnoga plemena, premda ju je svako pleme poznavalo pod drukčijim imenom. I sada je također možeš vidjeti isto kao tada, kada su je po prvi put ugledala dva mlada lovca iz plemena Sioux, kako hoda bosonoga, kao vizija, preko niskih, valovitih brežuljaka prerije. Njih dvojica su se uzverala do vrha jednog takvog brežuljka tražeći zabavu, bilo kakav znak kretnje u širokom valovitom moru trave. U daljini, na horizontu, ugledali su točku. Pažljivo su je promatrali. U trenutku kad je nestala iza brijega koji se nalazio ispred njih, bili su gotovo sigurni da je to ljudsko biće. Čekali su jedva dišući. Napokon, na vrhu brežuljka, pojavila se mlada žena odjevena u haljinu od kože bijelog bizona, ukrašenu tamnim bodljama bodljikavog praseta. Začuh glas ljubavi u glasu vjetra daleke prerije. Stavih srce u vjetar njegove blizine, poželjeh reći nešto još neizrečeno, no jeka svjesno ili nesvjesno nataloženih iskustava u njemu zaustavi misli. Osluhnuh tišinu i začuh treperenje davnih snova. Zapljusnu me istina naših prošlih vremena. "Ja sam Duh istine“, vjetar iz daleke prerije je šaputao odlomak iz djela Kennetha Carreya "Povratak plemena ptica“. Poslije toga tišina zatvori istinu u srce i ja srcem začuh pitanje u vjetru, Što to biješe ljubav? Tada osjetih ostatke djeteta u sebi i doživjeh ljepotu trenutka. Shvatih da sam za sve prošle tuge bila sama kriva, jer sve prošle godine, vjerujući da sam samo žena, nisam dozvolila suncu da mi cvijeće smami, nisam dozvolila srcu da diše. Ljubav je uistinu došla sa zvijezda i postala trenutak, treptaj oka u kojem šapnuh da, ti čovječe sa mjesecom u očima ti si istina moga života.

http://umijece-vremena.blogspot.com/