Izvor sreće

Tražila je, činilo joj se, nedohvatnu sreću, ne vjerujuć uzdrhtalom srcu koračala je životom bez osmijeha na vječno tužnom licu. U mislima je lutala stazama drevnih muza, tumarala svitanjima, sutonima, nesudjelujući u ljepoti izlaza i zalaza sunca, lovila kristaliće nebeskih suza, tražila puteve ka ljepoti dalekog Olimpa, na kojem vječna vatra gori i svojim plamenim jezicima pali dogorjele iskre davnih vjerovanja. Nije osjećala da ništa nije prljavije od čiste ne življene ljubavi, da ništa nije varljivije od lažne sreće koju ne bude tonovi u srcu skrivene harfe, da je tada sve samo patvoreno da takva ljubav tijelo obuzdava, da tijelu ne dozvoljava ona predivna uzbuđenja za koja je stvoreno.Sanjala je oči boje snoviđenja, čekala neznanca iz doline nemira, nadala se trenu nježnog sjedinjenja i fontani iskrica ljepote sanjanih dodira. Da osjeti na njegovim dlanovima uzavreli ritam svojih želja, a tijelo se gušilo u strahovima, venulo bez kapljica veselja. Sjećala se zaboravljenih dubina, sada krhotina neživljene stvarnosti, osjećajuć bezdan beskrajnih praznina, olupina vremenom prohujale iskrenosti srca.
Mašinerija brisanja lažnih tragova je bjesomučno radila, nije ju mogla zaustaviti. Stajala je i osluškivala nerazumljive tonove prošlih dana, melodija prohujalog vremena joj je parala uši, željela je čuti tonove suncem probuđenog dana, a kaos je bivao sve gušći, sve teži, sve veči, sve neiskreniji, sve pristraniji, sve ubitačniji. Iznenada jedna bijela golubica poletje ka nebu!Ona pruži ruke i na dlan joj sleti ptica čudesnih boja i velika tišina,čudesna tišina, čarobna tišina zaustavi tonove iz vremena nepostojanja.Ona zatvori oči i osjeti toplinu, bezglasnu, nepokretnu toplinu svitanja i ljepotu sanjanih ljubavnih uzbuđenja. Iza spuštenih trepavica vidje rađanje sunca, treperenje života, hrabro zakorači pod koplja dnevne svjetlosti i kao u nebeskom zrcalu vidje svoju tugu, svoje uplakano lice u očima boje sna. To je bio trenutak njenog buđenja u snu koji danas sanja. Obrisa suze i zagrli zraku sunca koja joj pokaza put ka izvoru sreće koji se godinama krio u jednom zamagljenom zrcalu njene svijesti.

http://jutro-poezije.forumotion.com/pjesme-f6/bezvremeno-putovanje-vremenom-by-artemida-t44-30.htm#247