Svijest i san izmješani, u sudbinu vječnog traženja istine o početku, daju onome što smo nekad nazivali životom novo značenje. Na vratima vremena je sve osunčani san u kojem sudjelujemo u stvaranju najsuptilnije simfonije univerzuma, sudjelujemo u ostvarenju vječnog božjeg sna. Na padinama surovog kamenjara nekog davno pročitanog svijeta, vjekovima oslikavanog svijeta, nježnom svirkom trstenice, na nas stoljećima čeka Pan, bog pastira i poziva nas u san.Shvatila sam prevaru u onome čemu smo stoljećima davali atribute ljepote, čime smo se zavaravali i težili, lažnoj iluziji tuđeg sna, ta vječno sanjana, ta poetična slika raja, ta vječno željena zemlja je tu, nosim je u srcu, pomislih gledajući laste kako odlaze.
Mislili smo jedno na drugo, na oba mjesta lijepa tuga i tragovi straha na obrazima. Suton je otvori oči neba, da ne zalutamo u tmini strahova, a šapat duše univerzuma je dotaknuo moje uzdrhtalo srce.
Noćas se nad mojim čelom prosula mliječna staza, zvjezdani put ka nekoj novoj istini. Kiše su počele, a mi smo spavali na spavali na jastucima želja.Vjetar je podigao zastor, da daljina bude bliža. On mi je objasnio mjesečinom tugu rastanka. Ispijali smo vino sreće, suze pomiješane s ljepotom prošlih zagrljaja, jedini tragovi na mojoj svilenoj postelji. Orionovo sazvježđe zatreperi na nebu i prosu kao zlaćanu prašinu Jakobove ljestve, Ljubav stvori dvorac među zvjezdama, mliječnom stazom povezani, u krugovima sna sjedinjeni više se nikad nismo morali rastajati. Utonusmo u ljubičasti san.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen