Lepršavi skiper galije ljudskoga života

Jedan mali leptir svilenkastih krila vječno treperi u mojoj duši i prisjeća me uvijek da smo svi od istog treperastog svemirskoga tkiva tkani, da je ples naših struna koji se odigrava na pozornici velikog svetskoga teatra izrastao iz koreografije nepoznatog umjetnika plesa, ali istovremeno dokazuje da u svakom srcu postoji tajnoviti skiper koji vještinom snalaženja u vremenu životnog oceana svaki treptaj svilenkastih krila usmjerava u luku duševnoga smirenja.

Pitala sam se nekad svojim drevnim stihom, pitala sam sebe i dječaka očiju boje sna:
Postoji li netko u očima tvojim netko nevidljiv očima mojim, netko u srcu tvom mom srcu nedohvatljiv, netko u duši tvojoj moj duši nespoznatljiv?

Da li je to leptir neki, ili tek netko lepršav i zlatan, od ljepote satkan, čuvar mojih snova, moga života sjena, srca moga sjeta, netko nevidljiv očima mojim, leptirić svilenkastih krila i tvojom srećom protkan?
Je li to vitez osjećaja mojih koji sretne osjećaje kao leptirće broji, na vratima srca nevidljiv stoji i šapuće o sreći, o onome što osjećati nisam smijela ili možda nisam htjela?

Postoji li netko u očima tvojim, netko nevidljiv očima mojim, sokol moga vida što tami odoru skida srcem svojim moje srce hrani, ljubavlju svojom, ljubav moju brani?

Postoji li netko u snovima davnim netko u očima tvojim, netko nevidljiv očima mojim, onaj mali šareni patuljak, čudesni svijetlosni vrtuljak, čarobnjak života sneni, vrtlar božanskoga vrta, neki zaneseni sretni vruljak?

Postoji li netko u očima tvojim, netko nevidljiv očima mojim, netko neznan, a znan, netko što ljubav dahom svojim, tebe u meni, mene u tebi, u život od snova tkan u, potok što srećom žubori i ljepotu svakog trenutka tvori?
Postoji li netko u očima tvojim, netko nevidljiv očima mojim netko neznan, a znan, nevidljiv, a kristalno jasan, netko prozirnih krila i zlaćane kose, a srcu nečuno glasan?

Danas zanam da se sve baš sve, sva ljepota svijeta, čudesa snena, sve čarolije tajne, sve ljubavi bajne nalaze u očima mojim, jer bez očiju mojih ne bi bilo ni očiju tvojih. Skiper srca moga, nekad bezimeni čudak, nekad tajnovita sjenka, nekad uzdrahtali veslač ponornicom osjećaja mojih, a ponekad tek blješteća kapljica iz vilinskog jezera u kojem se kao snu zrcale moji davni snovi.
Vidim ga u zrcalu životnoga puta, ogleda se u vremenskoj rijeci, u valovima davnih sjeta, a ponekad spava na pješćanom žalu prohujalih ljeta.

Skiper srca moga, galijom punom sjećanja i divnih uspomena oceanom snova sretno brodi, suprostavlja se vjetrovima straha, zaustavlja opasne oluje i sretno ju sidri u uzdrahtaloj duši još uvijek punoj snoviđenja.
Sada šapćem puna ljubavnog žara, šapćem sretna tvojim očima boje sna, očima u kojima se zrcale moje oči boje meda. Ne, ne postoji nitko u očima tvojim nitko ne vidljiv očima mojim jer bez mene snenog promatrača život nikad ne bio od niti ljepote, ljubavi i dobrote satkan.

U očima tvojim vidim oči moje u kojima se zrcali sva u svjetlosnom zagrljaju sreće proživljena životna ljepota.