Svijest je naša, to čudesno zdanje, ispunjena nemirom, treptajima sličnim leptiru u letu, onime za što ne postoje riječi, onim tajnovitim djelovanjem što nas sjedinjuje sa dalekim svemirom. Treperave strune, tkivo što simfoniju sklada, tkivo iz kojeg proizlazi predivna svjesnosti balada. Muzikoterapija u dubini spoznaje, tonovima snenim, sonatom od snova ponekad svijest zaluđuje. U nutrini unutarnjeg neba misao, svjetlosnim zagrljajem stvara nove prostore, kristalne odaje u kojima se znanje, sjećanja i uspomene potiho roje, a osjećaji naši, treperava bića svojim kvantnim skokom ucrtavaju geometriju na emotivnim stazama našeg postojanja, dok energija kao rijeka vremena polagano teče i u virovima svojim iskri osjećajnost punu neispričanih priča. To bajkovito treperavo zdanje, arhitektura promjenjivih oblika, nepostojana postojanost kreativnog uma gradi i razgrađuje, ponovo oblikuje koncertnu dvoranu, biblioteku pročitanih knjiga, galeriju misaonih slika, arboretum mirišljavog cvijeća, hram u kojem samo ljubav spava i tako bez kraja i početka redaju se umjetnička djela u dubini našeg unutarnjeg svijeta. Svijest ne miruje, treptajima svojim ponekada i tišinu stvara, tišinu punu kvantnih paketa, koji preskaču galaksije i skladaju čudesnu baladu iz koje se kao u bajkama spektar boja u arhitekturu našeg znanja, ljubavi i vjerovanja pretvara. U spiralnoj dinamici naših unutarnjih stanja se vrulja samoizlječenja krije, iz nje iske kapljice životnoga slapa i postaju svjetlosna fontana, čudesno umjetničko djelo našeg kreativnog uma.
Svijest se naša ogleda u kvantnoj geometriji, u tlocrtima i nacrtima koji u sebi sadrže i svjetlosnu dimenziju našeg postojanja, a duše naše, to nemjerljivo, nedokazljivo, neizračunjlivo kvantizirano stanje naše spoznaje je puno kvantnih skokova u beskraju našeg unutarnjeg svemira.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen