Knjiga ispisana slovima sna

Ova čudesna slika Wladimira Kush-a budi u meni djetinja vjerovanja u vile ljubavi. I ja uvijek osjetim čudesne treptaje u sebi i kličem sretna, kličem sebi i životu

Vjerujem u ljubav

Otvorih knjigu ispisanu slovima sna i iz nje mi se nasmiješi treperava, lepršava ljepotica leptirovih krila. Osjetih uzbuđenje i šapnuh još usnulom pjesniku.

Neka ljubav pleše u mojem glasu, neka se odmara u tvojoj tišini, neka kroz moje srce stiže do svih tvojih trenutaka. Neka poput zvijezda sjaji u tami mojega sna i neka rudi u tvojem buđenju.Neka ljubav plamti u vatri mojih želja i teče tvojim venama iz mene u tebe ljubavi moja.Dopusti mi dragane da u svom životu osjetim i tvoju sreću i neka ljubav plešebojama nade i strunama velike harfe, neka pleše nebom ovog svitanja i neka se vrati u život životom tvojim.Dozvoli srcu da ispuni obečanje i kreni ovoga trena, kreni miran u dnevnik dana i budi spreman za kroniku onih što slijede.
On otvori oči i ja vidjeh svoj lik u bojama njegovih snova.Probdjela sam ovu noć na žalu sna gdje neka, do sada nepoznata snaga, pokreće plimu i oseku života. Noćas opet oživjeh pod zvijezdama, vidjeh Veneru i Oriona i dočekah Danicu.Svitanje mi šapnu budi strpljiva, strpljiva do zvijezda i ja osjetih plimu života i dlanove neba kao ljepotu i kao mir. Šapnuh nebu, čovjek živi samo jednom i stidljivo sunce razbi maglu ovog zimskog jutrenja.Tada šapnuh u vjetar pitajući sebe, koliko se može kad se stvarno voli.Tišina zagrli moje misli, a ja zapitah sebe što je to život?

"Odrasti još jednom do djeteta, zadrži dijete u sebi, budi dijete veselja i sreće, zavoli dan u kojem se budiš, dozvoli srcu da diše onda ćeš znati suosjećati, znat ćeš biti sretna i nesretna, radosna i tužna, odmorna i umorna s onim koga voliš" začuh glas istine.

Osjetih mir,
osjetih sreću,
a sudbina
mi pokloni čudesan cvijet,
cvijet bez vremena,
cvijet koji ne vene,
cvijet koji vječno živi,
cvijet koji vječno miriše,
cvijet na čijim se laticama

svjetluca jutarnja rosa kapljicama života iz kojih se u tijelu rađaju lepršavi leptiri i izrasta najvrednija energija našeg postojanja, ljubav.

Jutros u meni prestade noć proteklih dana, horizont zagrli ocean novih želja i ja iznjedrih u knjizi našega života slova od snova, mirišljave cvietove istinskog postojanja i krenuh cvijetnom galijom pod koplja dnevne svijetlosti. Začuh glasove smirenja i prisjetih se obečanja datog samoj sebi na početku sna. Strahovi sazdani od prolaznih trenutaka usnuše zorom ovog buđenja. Zagrlih trag sunca, prođoh kroz stupove sreće i šapnuh još jednom usnulom pjesniku:

Zavoli dan u kojem se budiš, dozvoli srcu da ispuni obećanje i kreni sa mnom ovoga trena, krenimo zajedno, krenimo mirni u dnevnik dana i budimo spremni za kroniku onih što slijede!