Kao igračke vjetra

Igračka vjetrova.

Pati bez suze, živi bez psovke,

i budi mirno nesretan.

Taste su suze, a jadikovke

ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,

pa nek te vije bilo kud;

pusti ko listak nek te mota

u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije

za let si, dušo, stvorena.

Za zemlju nije, za pokoj nije

cvijet što nema korijena.

Tin Ujević

U vjetru pjanom osjetih bolni krik života
tvoj život kao list u jeseni jednoj
zadrhato je elegijom sna
Bili smo u tmini
u oblaku straha
ti i ja jedini,
ljubljeni,
ti istino sna,
snu mojega života.
Sjedinjeni nekim dalekim
samo nama vidljivim svijetlom
ostadosmo jaki u
vrtlogu strahote.

Vjetar je pjevao o ljudskim čežnjama
zvijezde šutile o snovima,
kišile su neisplakane suze.

Ti i ja jedini sjedinjeni
u tužnoj istini
zastadosmo
u univerzumu ljepote,
u svemiru dobrote
u kozmosu toplote.
Vjetar je donio miris proljeća
na horizontu podignu zavjesu umiranja
u srcima zasja
čudesno svijetlo istine,
nježni zagrljaj maestrala, pjeska i pjene
rodi biser spasenja.

Ti i ja jedini u snazi čudesnog zagrljaja
postadosmo sretna igračka vjetra.