Leptirići u meni

Svitanje mi svako zvijezdu sreće daruje, zaiski jutarnjica na istočnom nebu i onda u mojoj duši do sutona caruje. Treprava i još pomalo snena ona u klijetkama srca moga leptiriće budi i najavljue da u mome tijelu nova zora rudi. Sunce se smiješi, nebo rosom kiti dan, a duša i tijelo slave svoj zagrljaj, novim dimenzijama srce otvaraju i svjetlost u nutrinu moga bića puštaju. Zlaćane spirale nutrinom se šire, leptirići mali nadahnuti čudesnom moći, dinamiku života unose u moje oči, u zagrljaju svjetlosti ljubavnom baladom mene svako jutro sa cijelim svijetom mire. U unutarnjem svemiru tada zatrepere zvijezde sjajne, ideje se bude i nose me kroz prostor- vrijeme, odaju mi istine i životne tajne, dokazuju da u životu ne postoji nikakvo preteško breme. Leptirići u meni dodiruju zvijezde moga uma, te čudesne svijesti moje cvjetove i na krilima svojim šire znanja prah, skladaju svjetlosnu muziku u dubini duše i plesom svojim me svakodnevno odnose u nove spoznaje.
U sutonu svakom sa zapada mi se večernjica smiješi, smirujući igru nestašnih leptira i ja tada osluškujem kako zvijezda ljubavi tijelu svjetlom svojim bisernim sjajem umornome, ali sretnom tijelu uspavanku svira.