taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 16. April 2011

Fenomenologija sna








"Dragi gospodine, onaj koga vi nazivate Jehova, u stvarnosti je neobrazovan demiurg imenom Jaldaboath."
"Ako je tako, dragi moj gospodine, onda sam ja spreman vjerovati u njega. On je neobrazovan i ograničen, pa mi prema tome njegovo postojanje neće činiti poteškoće. Kako je on?" citat iz teksta nobelovca Anatole France, Revolti anđela.



Teško je čovjeku koji živi u trodimenzionalnom svijetu ispričati priču koja se događa u četverodimenzionalnoj stvarnosti duše. Kako mu objasniti da je Jaldaboath zavladao materijom i protjerao mudrost sa ovoga svijeta, kako mu reći da je mudrost skrivena u vječnom svijetlu univerzuma, progovorila prve riječi i tako spašavajući mu život stvorila ime jalda boath, djete dođi ovamo.
Fenomenologija sna je izrasla iz učenja o duši materije i slijedeći svoje drevne snove i djela novorođenih sanjara ja njome prodirem u osobna iskustva o dimenzijama ljudske svijesti, zaustavljam se na granici svijesnog i nesvjesnog, dotićem ono još nespoznato i otvaram univerzumu moga uma beskrajnu perspektivu u kojoj stvarnost dobiva iz dana u dan nove nijanse i tonove. Sanjam život pun ljubavnog žara i skrivam se hramu ljubavi.


Hram ljubavi


Na hridi pored predivnoga mora, na obali oceana snova, hram ljubavi stoji i stoljeća broji, dočekuje galije i regate velikih lađa punih ljudskih duša, treperavih srca iz kojih se ljubav, čudesna i snažna rađa. U odajama svojim krije opsjenara čari i svjetlosnu dušu koja za prolaznost ovoga svijeta ne mari. Hram to tisućljetno zdanje, dom čarobnjaka koji vječno srce ima, koji ljubav utiskuje i u hladan kamen, toplinom zavarava i ne dozvoljava da u ljudskoj duši zavlada zima, oceanom snova svijetlost širi vječnu taj čudesni ljubavni znamen. Kada se nad morem oluja digne, kada Posejdon zatutnji kapljicama te velike vode, ruka dobrog čarobnjaka svijelo svetionika na hridi pali, dušom svojom zaustavlja bijes tog svojeglavog boga i ljubavlju svojom provodi galije kroz duševne tjesnace, izvodi ih iz opasnog životnog ždrijela, pokazuje im zvijezdani put, ka beskraju bezvremene sreće, u ljepotu sanjanoga životnoga raja.




Tu osjećam čudesnu energiju, energiju koja me uvodi sve dublje u dimenzije svijesti i susrećem mog anđela čuvara koji bdije nad mojim životom, susrećem opsjenara koji sve baš sve u meni pretvara u ljubav. Fenomenologija sna, svjetlosna dimenzija, četverodimenzionalno samopoimanje mi otvara vrata iza kojih se širi znanost o meni samoj, o onom najvrednijem u meni, o čovjeku u meni. Fenomenologija je slična epidemiologiji, a to su znanosti koje istraživaju širenje "nečega" što napada ljudsko tijelo i bori se sa njegovim imunim sustavom.
Priželjkujem da fenomenologija postane fenomenodemija i da se proširi kao epidemija ili pandemija, da potvrdi postojanje Dawkinsovih "mema" u nama i da se uistinu kao dobroćudan virus širi univerzumom da bi zarazila na tisuće umova i postala bujica koju će biti teško zaustaviti.


http://fenomenologija-sna.blogspot.com/2007_12_01_archive.html

Keine Kommentare: