Ima jedan cvijet........

Proljeće bez tebe. U vrtu se naziru pupoljci majskih ruža i pozivaju u snove. Iz okvira slike na radnom stolu mi se smiješi tvoje lice. Oči boje sna iskre blagost u ovom trenutku samoće koja nije osamljenost nego samo kratki predah u nicanju cvjetova ljubavi. Kroz prozorsko staklo uranja zraka sunca i zrcali nebo u tvom pogledu. Pitam se koja je duša u svojoj seobi izabrala tvoje biće i udomila se u svijesti. Čija je nutarnja ljepota zauzela mjesto u tebi ovozemaljski anđele. Je li to uistinu duša boga dobrog raspoloženja, protiče li tvojim venama božanska krv koja je oplemenila ljubičasti kamen koji dobih na dar pri krštenju. Grlim zraku sunca i odlazim tim svjetlosnim mostom ka željenoj blizini. Osjećam titraje tvoga srca i ćutim miris cvijeta koji smo posadili na livadi  ispred londže tvog djetinjstva. U ljubičastom vijencu latica se skrila riječ kojom si milovao dušu. Gondže, šaputao si nerazumljivu riječ koju je srce razumjelo. Pupoljak je postao najljepši cvijet sretnog treutka. Ispijali smo kapljice sreće sa izvora vode koja uvijek dolazi iz zemlje i zalijeva isušene perivoje sna. Uspinjali smo se ka svetom brdu da pozdravimo Gospu i zahvalimo joj se za susret na imalenoj željezničkoj stanici u dolini smaragdne rijeke u vremenu prije našeg vremena.  Prolazili smo Scilu i Haribdu, mnoge tjesnace u oceanu sna, uspone i padove na životnoj stazi, ali cvijet koji smo posadili kraj vrulje naših ponornica još uvijek cvijeta i širi miris ljubičastog snoviđenja.

http://umijece-vremena.blogspot.com/