Na rampi snova..............

Jutros sam u snijegu

pronašla ljubičice i zaleđene suze

Zaboravih zaustaviti snove,

miris noći na otvorenim laticama,

apsurdnost stvarnosti.

Ljubičasti tepih u predvorju dana

s tisućama zrcala

u mozaiku duše,

razbijena slika prošlosti

istina

tvog postojanja u meni.

"Na rampi snova nalazi se gotovo uvijek jecaj tek ostavljenog djetinjstva. Da, doista bi bilo idealno da nikada ne odrastemo. I da li pjesnik pobjeći od svog vlastitog djetinjstva, da li može stići na drugu obalu zbilje koja ne nosi atribute ljubavi? Dijana se ljulja zanosno na ovoj obali snova, oni su joj stvorili osnovicu za budućnost. Ona ne želi da joj ukradu dušu dok sanja ljubav. A to ima svoju cijenu. Noćas nije završila, nego tek započinje beskrajna odiseja lutanja po prošlosti. " odlomak iz recenzije mojoj knjizi pjesama "Odakle dolazi ljepota."

Na horizontu snova,

tamo gdje želje razbijaju tišinu

neka zalutala barka spusti jedra

na pješćanom žalu vjerovanja.

Ruke mjesečine raspletoše kose

anđeoskog sjaja, a

nebesko glazbalo

dotknuto Neptunovom rukom

zatreperi simfonijom mora.

nebo je kao i uvijek obično

sunce je kao i uvijek nježno,

a more, more je vječno,

nad morem oblaci sneni,

u srcu tiha luka,

tvoje usne, tvoja ruka.

mi ljepotom zaneseni

sjećanjima obogaćeni,

galijom drevnom u snove odneseni,

dok vjetar jednu staru pjesmu svira

o zaljubljena dva leptira.

Misli moje kao leptirova princeza sjećanjima plove, leptirasta jedra trepere u duši, u srcu se zrcale uvijek snovi isti, a ljubav, taj kormilar sneni, boreći se s valovima sjete, ruši bedeme prolaznosti. Buket uspomena iznjedren iz naših milovanja, mekoće usana i šapata toplih, ljubav još uvijek vodi pučinom naših drevnih oceana. Putokaz je dobar, sigurna sam, jer osjećam u tijelu onaj davni nemir i ljepotu snoviđena svih proteklih dana. Sjenka duše tvoje moju sjenku prati, a ljubav srcu osvijetljava smjer, srce srcem srce uvijek na Itaku vrati, ljubav ta čudesna, nježna i umiljata duše moje zvijer. Galija kormilari tvoga srca tragom, drevnim putevima ljubavi i mira, a te puteve snene slijede osjetilna jedra mojih nutarnjih leptira. U dubini srca tvoja zvijezda blista, iskri sreća snagom čarobnoga kista, vječnom ljepotom još uvijek moju dušu dira i ja čujem pjesmu o zaljubljena dva leptira. Čarolija umjetničkog dara me pučinom vremena u prošlost nosi, u dane prvih susreta, u prostranstva prvih dobrota, na početke ljubavnoga puta, koji smo, tepihom satkanim od zvijezda, prelazili bosi. Ljubav, taj kormilar sneni, skiper dobra srca, našu galiju nebeskim stazama kroz životne oluje, kroz vjetrove straha, u luci spasenja još uvijek sretno sidri.


"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.


http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/simfonija-univerzuma-jo-uvijek-neznam.html

http://www.blog.hr/print/id/1626730568/leptirasta-galija.html