Zrcalo vječnosti...........

U jednoj od onih noći kada smo na laticama iz oluje ruža plovili nebeskom rijekom i tražili put ka snovima osjetih da među zvijezdama nema mostova. Osjetih lažnost nekih davnih vjerovanja, spoznah da svjetlost zvijezde pod kojom sam rođena ne sjaji više pred mojim očima. Stavih srce u vjetar i ugledah se u anđeoskom zrcalu tvoje duše. Začuh šapat tkiva univerzuma, simfoniju istine, svjetlosnu muziku naših snova. Nošeni čudesnom melodijom satkanom od stihova naših srca krenusmo anđeoskim putem, putem spiralne dinamike zlaćanih zakona drevnih istina, treperavim putem novih vjerovanja. Izašli smo iz tame noći ti i ja i ušli u neki novi, samo nama vidljivi svijet. Zaglušili smo jecaj tišine probuđenim još neostvarenim željama dok je vjetar anđeoskim glasom pjevao baladu o ljudskim čežnjama, a zvijezde uistinu šutjele o snovima.
U titrajima svjetlosnog zagrljaja, na vratima vremena, vidjeh anđeosko biće satkano od struna snova, biće kojem je majka nad majkama poklonila sjaj bezvremene duše. To je bio vjesnik neba na kristalnom mostu koji smo zabludom neznanja tražili među zvijezdama.

Vidjeh pješčani žal i more u  zrcaljenju mjesečeine, u anđeoskim očima ovog čudesnog sna. Između nas i mora na pješćanom žalu zaiskri sjenka prošlosti. Kapljica neke čudesne vode se pretvori u izvor iz kojeg ističe rijeka bez povratka. Zakoračili smo u titraje zlaćane spirale zaboravljajući nebo koje je kišilo još neisplakanim ljudskim suzama, a vrtnja nebeskog vretena je ispirala ostatke neznanja na svjetlucavom pijesku života. U tragovima naših stopala se kupalo tek naslućeno jutro novog buđenja.Ti i ja sjedinjeni u žudnjama, sjedinjeni u spirali anđeoske snage vidjesmo osmijeh neba i na horizontu, iza oblaka svijetlo nad svijetlima, ljubav u anđeoskom zrcalu vječnosti, u ovom sretnom trenutku svitanja.

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/