taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 5. April 2011

Peisithanatos, nagovarač na smrt.





"Kod Ane je utvara bio miris zapamćen u djetinjstvu, miris muškog tijela i duhana iz lule. Ja sam tu utvaru uspjela brzo svjesno spoznati, ali bezbroj naših pacijenata nije u stanju spoznati tu utvaru jer jednostavno neznaju gdje je treba traži. Oni lutaju svojim misaono- osjtilno- osjećajnim univerzumom kao što je drevnom vrmenu lutala Hildegard von Bingen. U Aninim snovima se pojavljivala i žena sa pola lica, žena u crnom. Možda je to bio crni anđeo, anima u njoj koja je žudila alkemijskom vjenčanju." zaključih svoju priču pri sljedećem susretu s psihoanalitičarom.
"To je ono što nam je otac psihoanalize ostavio u nasljeđe, ali mi još uvijek nismo pronašli pravi put do alkemijskog vjenčanja. I ja sam godinama u sebi tražio početak. Problem je u tome da mnoge neuroze, psihoze i depresije nisu praćene bolovima. Ljudska duša je puna tajni kao beskrajno more valova." zašutio je na trenutak, a onda promjeni temu.




"Policija je uspjela otkriti tko je ona nepoznata žena koju ste sreli one noći u dvorcu. Bila je do nedavno moja pacijentica, a onda je bez odjave prestala dolaziti. Njene migrene su bile slične Aninim, ali ona nije pristajala na fizioterapiju. Gledala je neko vrijeme u meni spasitelja. Patila je od kompleksa dominantnog oca. Bio je profesor kemije i  jedne noći je nestao u plamenu svog laboratorija. Ostavio joj je u naslijeđe osjećaj krivnje zbog njegove smrti. Udala se za starijeg čovjeka. Njegovala ga je do smrti vjerujući da će tako pronaći oprost grijeha. Poslije muževe smrti su se pojavile noćne more u obliku oca koji ju je držao u rukama i nije puštao na zemlju. Budila se sa užasnom vrtoglavicom koja je završavala migrenom. Iz njenih sjećanja sam uspio shvatiti da se nije radilo o seksualnom teroru kao kod Ane, nego o strahu i zaljubljenosti u oca koji je od nje očekivao da krene njegovim stopama i postane uspješni znanstvenik u području kemije. Završila je studij i ostala raditi kao očev asistent na fakultetu. Zajedno su eksperimentirali tražeći nove formule koje bi mogle promijeniti svijet. Doktorirala je na temi "Alkemija ljubavi", a poslije očeve smrti je počela proučavati povijest alkemije i sama tražiti formulu za kamen mudrosti. To je bio razlog koji ju je privukao našem luđaku, ali nisam uspio saznati o kome se radi. Uvijek je vješto izbjegla odgovor."
"Možda bi je Vi trebali nazvati i ponovo uspostaviti kontakt s njom."
"Policija je predložila da ju pustimo prividno u miru, oni će ju tajno pratiti i pokušati otkriti njene puteve koji će nas možda ipak dovesti do velikog manipulatora. Do sljedećeg ljetnog solsticija imamo vremena. Ja moram pokušati u radu s mojim pacijentima otkriti one koji su bili zadnji puta u dvorcu. Moram s nekima eksperimentirati s mirisima, jasmin je znak za uzbunu. Vi pokušajte one koje sam Vam poslao na terapiju preko boli uvoditi u aklemijsko vjenčanje, pokušajte ono što ste uspjeli na sebi."
Kada sam te večeri došla kući nazvala sam Bobu. Morala sam pokušati iz razgovora snjim nešto više saznati o alkemiji i njenoj vezi sa psihologijom i čuti njegovo mišljenje o mom eksperimentu. Poslije Anine smrti smo dugo razgovarali i pokušavali sami sebi ublažiti savjest. Sama činjenica da se Ana ubila samospaljivanjem je u Bobi izazivala sumnju o istinitosti policijskog zaključka. Osnova i cilj cijele psihoterapije je uspostavljanje pravog odnosa između svijesti i podsvijesti. Danas znamo da se u dubini sante leda nalazi istina naših stanja, govorio je Freudianac u Bobi. On jednostavno nije pristajao na mistiku i odbijao je bilo kakvo objašnjenje kroz čarolije. Dok sam mu objašnjavala moj doživljaj Ivanjske noći u dvorcu, slušao me je s zagonetnim osmjehom na licu. Kada sam bila gotova uozbiljio se.




"Ti si uspjela, ono što si vidjela u dvorcu, proicirati u sebe, uspjela si osjetiti napetost mišića na pravom mjestu u tijelu i prepoznati njen uzrok, ali to ti je uspjelo samo zbog tvog predznanja. Netko koristi mistiku i novu tehnologiju da bi poveo ljude u još veće neznanje. Čini mi se kao da se pojavi novi Peisithanatos, nagovarač na smrt. To je bio nadimak sofiste Hegesiasa iz Kirenske škole. Na početku hedonista po uvjerenju s vremenom je postao pesimista. Egipatski kralj Ptolomej I mu je zabranio održavati predavanja u Aleksandriji, jer je tako uvjerljivo govorio kako život nema smisla da su neki slušači izvršili samoubistvo. Neznalicama je lako manipulirati, a onda ih poslati u smrt i tako se oslobađati svjedoka svojih čina." zašutio je. Na njegovom čelu se pojavila duboka misaona bora. Promatrala sam mog učitelja i čekala da nastavi svoju misao.
"Alkemija je u današnjem vremenu opasna. Trikovima nove tehnologije se mogu dokazati procesi koji se uopće ne događaju. Osnovna ideja o kamenu mudrosti ili materija prima potiče iz zapisa na tabuli smaragdini, čiji stvoritelj je trostruki Merkur- Hermes, koji je po egipatskoj mitologiji bio tijelo, duša i duh u jednom. Trostruki Hermes je u sebi sjedinjavao tri mudrosti nebesku, zemaljsku i podzemnu. Alkemičari su kasnije njegovim imenom nazvali tekućinu koja rastapa sve, kojom se mogu mjenjati stanja i kakvoća tvari. Osnovna ideja dobrih alkemista je bila iz sebe samoga stvoriti sebe, sebe primiti i sebe roditi, sebe sobom ostvariti. To je za njih bio misaoni proces u kojem su doživljavali uzbđenje eksperimenta. Drugi su tom tekućinom željeli stvoriti kamen mudrosti, zlato, Homunkulusa " zašutio je ponovo razmišljajući.
"Anin mentor je bio jedan od poklonika alkemije, ovaj koji danas zaluđuje narod je sigurno bio njegov učenik. Taj čovjek je jako obrazovan, a obrazovani kriminalci su najopasniji" pokušala sam mu pomoći u razmišljanju.
"Poznavao sam starog profesora, u našim krugovima nije bio baš obljubljen. O njegovom privatnom životu se malo znalo. Sve oko njega je bilo obavijeno tajnom."
Ispričala sam mu u kratko što je psihoanalitičar razotkrio poslije Anine smrti.
"Znači da je Anin suprug cijelo vrijeme znao tko je ona i što su joj on i njegov otac učinili. Zagonetka je još samo u njegovom odbijanju da dobiju dijete i u onom strancu iz Lombardije koji se tako iznenada pojavio u njenom životu, a onda isto tako i nestao."
"Tog stranca psihoanalitičar danas naziva luđakom, vjeruje da je on povezan sa samoubistvima."
"Psihoanalitičar je sin mog dvostrukog profesora, predavao mi je na psihologiji i na medicini. Bio je odličan profesor i izvrstan psihijatar. Jedino što nije uspio upoznati svoju podsvijest. To sam tek saznao od njegovog sina kada je bio kod mene na pregledima zbog migrene."
"Psihoanalitičar je postao sudski psiholog i pokušava razotkriti tajnu samoubistava. Izgleda kao da su njegovi pacijenti meta luđakovog plana."
Pogledao me je umorno. Ponoć je već davno bila prošla.
"Ja sam već polako umoran od istina koje me svaki dan iznova šokiraju. Mi živimo u vremenu iznenađenja, a ja sam već ostario. Pokušaj ovaj razgovor ponoviti sa psihoanalitičarem. Možda je ipak Rudolf centralna figura ove nove alkemije. Neka psihoanalitičar pronađe njegovo pravo krvno porijeklo." gledao je kroz otvoren prozor ka beskraju zvjezdanog neba.
"Tama noćnog neba je dokaz da je univerzum prazan. Iznad nas je velika praznina u kojoj s vemena na vrijeme zasja pokoja nova zvijezda. Misaona energija koju šaljemo u eter se koncentrira i zasvjetli jedne noći novim očima neba. Misli i nemoj zaboraviti tvoj zadatak. Pronašla si put ka tvojoj podsvijesti, oslobodila se napetosti mišića izazavne šokom pada. Radi više na tome. Rješavanje tajne samoubistava prepusti policiji i sudskom psihologu."

nastavit će se:

http://anatomija-jednog-samoubistva.blogspot.com/

Keine Kommentare: