taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 27. April 2011

Partija šaha iza zrcala svijesti....





Jedno mjesto je dugo bilo prazno, loža u ljubavi jednog djeteta je čekala spremna da prihvati zaštitu, autoritet, snagu. I ti si došao, zauzeo svoje mjesto, naučio me slušati muziku, birati jela u restauranima, sastavljati smisaone rečenice. Intelektualno savršenstvo tvoga bića urezalo je neizbrisivo znamenje u sjećanju na djetinjstvo i djevojaštvo. Poklonio si mi figure šaha, i naučio me kako se nikada ne dođe u šah- mat. Poklonio si mi Maloga prica i naučio me kako da matiram kada partija postane dosadna, dozvolio si mi da vjerujem da je okrilje tvoga očinstva vječno. Igrao si šah i u crno bijeloj tehnici ploče tvoga života žrtvovao vlastite pijune, tražeći kraljicu uvijek na krivom polju, ali sebe nisi nikada izgubio. Oduševljena tvojom izdržljivošću i kolažima tvojih duševnih stanja još uvijek čuvam u srcu tvoju sliku kao uspomenu na jedan dio djetinjstva.
Pjesma iznjedrena iz zbirke pjesama "Odakle dolazi ljepota" Zagreb 1987. Dijana Jelčić- Starčević. Pjesma je posvećena mom poočimu, čovjeku koji me je uveo u svijet istinskog postojanja. Božidar Smiljanić je još uvijek prijatelj na čijem ramenu se mogu isplakati i s njim odigrati partiju šaha iz zrcala svijesti.


Danas slijedim drevna snoviđenja i u dalekoj zemlji, u snovima davnim, ulazim u čaroliju svijesti. Na velikom kristalnom stolu, trpezi od svjetla i sjene, čudesne staklene figure stoje i čekaju da počnu igrati igru zemaljskoga svijeta. Obukoh ih u odore iz vremena francuskoga kralja u odore drevnih mušketira. Sve one tako poredane stoje, smiješe mi se crno bijela bića kojima dodirom srca udahnula sam dušu punu hrabrosti, ljubavi i mira.
Svi za jednoga, jedan za sve, pijun do pijuna, crno bijela vojska, branioci snova, straža ideala što kriju se u tajnovitoj kuli, u hrabrosti vitezova tog crno bijelog stola, u kraljevima i kraljicama ova čudesne igre svijetla i sjene. Promatram igru punu znanja, ljubavi i vjerovanja, igru punu strasti, žudnje, igru te kraljevske garde koja o pobjedi sanja. Tu iza zrcala svijesti ne postoji ruka koja mjenja pijunima mjesta, ne postoji sukob lažnih ideala, tu vjekuje ljubav koja pokreće ta mala bića i upućuje ih da iz uvjerenja iz povjerenja, iz samoopredjeljenja brane svaki svoga kralja. Tek treperavo svijetlo koje se igra sa sjenom, dokazuje da je ratova, borbi, mačevanja uvijek bilo, da se ta vječita igra svjetlosti i tmine zauvjek ponavlja, da je uvijek bilo pobjednika i onih koji gubiše bitke. Gledam srcem tu, dušom zamišljenu, čudesnu predstavu na pozornici svijeta, osluškujem i čujem šta govore te hrabre duše, čujem uskovitlane misli snivanih legendarnih bića:
"Ova partija šaha traje već stoljećima, uvijek ista samo druga lica, opisana, opjevana, oslikana, skrivena u čudesne dječije bajke, legende o kraljevima i kraljicama, u mitove o bogovima i boginjama, utkana u Alicin svijet iz zrcala, zatvorena u stihovima ogorčenih i nesretnih duša, na koncu iznjedrena u mnogim dušama koje snivaju još nedosanjani san o ljubavi i konačnoj slobodi čovjekova srca, sjedinjenju svih srodnih srca. Jedan za sve svi za jednoga, mi koračamo iza kralja, branimo svoju čast, braneći njegov dobar glas."

Nastavak slijedi:

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987. 


Keine Kommentare: