Uskrsnuće ljubavi

Uskrs, vrijeme ljubavi, vrijeme buđenja, vrijeme rađanja, vrijeme pupanja i cvijetanja života!
Osjećate li i vi proljeće u svojem srcu? Osjećate li pucanje opne koja nas je branila od zimskog umiranja, od ledenih kiša i snježnih oluja? Ćutite li dozrijevanje sna koji ste u dugim zimskim večerima budni sanjali? Čujete li i vi kuckanje iz nutrine duše? 
Ljubav izranja iz pisanice želja, žudnji i lijepih snoviđenja. Poslušajmo, proljeće je skriveno u žuboru daleke vode koja vječnim tonovima dodiruje naša srca. Uskrsnuće je u tvome srcu, cvrkuću ptice, treperi vjetar mirisom ljubičastog tepiha u pretklijtki vječnosti. Ako ne osjećaš radost, ako se ljubav skrila u maglovitom sjećanju, ako misliš da te je sreća napustila , ako više ne vjeruješ u sebe i u ljude, ako.......

Uskrs je dan koji slavimo već stoljećima, dan uskrsle LJUBAVI, dan u kojem, u svom kljunu golubice mira donose život, dan u kojem on  kapa s neba, plovi rijekom vremena, dolazi kočijom okićenom cvijećem, pupoljcima ljubavi.
Odložimo danas sve tmurno, mrsko, otrovno, mračno i pustimo Ljubav da nas omami ljepotom nekog davno zaboravljenog sna. Sanjajmo budni ljepotu postojanja, prođimo bez boli križni put spoznaje, proživimo uzdignute glave tisućljetno raspinjanje na križu, osluhnimo titraje vječnosti, šaputavu svjetlost sišlu sa raspela na Maslinovoj gori, čujmo NJEGOVE zadnje riječi, oprostimo svima koji su nas raspinjali, bićevali, oprostimo i veselimo se uskrsnuću.

Osmjehnimo se jutru uskrsnuća i osjetit ćemo lakoću, čudesnost i čarobnost postojanja. Pogledajmo kroz prozor, vani se priroda smije. Jutros su u vrtu među plavim cvjetovima nezaboravka proklijali simboli života u kojima se skrila ljubav. Pokucajmo na ljusku duše, dodirnimo opnu srca, uronimo u sveti kalež života, u njemu možda spava neki predivan san. Smjeh se spušta u san, osmjehnimo se jer priroda se u proljeće uvijek smije, priroda nas zove, osluhnimo, smjeh dolazi s neba i slijeva se u pupoljke i tek ozelenjelo lišće. Slušajmo kako raste trava i čuti ćemo glas istine, glas naših pradjedova. Ljubav širi svoje ruke i ogrliti nas ljepotom razgranatih staza vremena. Dok ovo pišem osluškujem daleki glas djetinjstva, oluju poezije, ruža i uskršnjeg jutra:
"Probudi se iz obeshrabrenosti, zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše. Ustani i kreni mirna pod koplja dnevne svjetlosti. Umor će nestati iz srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Budi djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih cvjetova iz svakog popljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Maleni zeko je noćaš poklanjao snove i skrivao ih u djelove tvoga srca. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

Uranjam u buket lijepih uspomena i prisjećam se vjerovanja u malenog Zeku koji je ostvarivao moje želje u vrtu mojih djedova. U mislima sjedam u šareni vlak života koji me odnosi u ovo tek naćeto proljeće i smijem se jer sam osjetila koliko je ljepote skriveno u mojim sjećanjima, osmijehujem se danu koji se rađa, suncu koje se nazire na istoku i najavljuje uskrsnuće LJUBAVI.

Sretan ti Uskrs majčice moja, sretan ti Uskrs dječaće očiju boje sna, sretan Uskrs svim ljudima na svijetu, sretno nam bilo uskrsnuće ljubavi!
 
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/