taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 22. Mai 2010

Anđeo spasenja



U misaono- osjetilnom labirintu se tužna, ružna, nesretna, zločesta misao u zagrljaju anđeoskog sjaja uvijek u san o ljubavnom zagrljaju duše i tijela, o pobratimstvu svih duša svijeta pretvara. Anđeo spasenja satkan od Venerinog zlata iskri svjetlost na nutarnjem nebu da snena duša vrelo osjećaja nađe, da ne luta uplašena tim, od kristala svijesti satkanim, tajnovitim zamkom njenih nemira. Anđeosko biće skriveno iza zrcala svjesti zrakama unutarnjeg sunca čarobno vrelo u središu svjesti osvjetljava, ukazuje da osjećajna ponornica u njemu vrije i poziva dušu da na njemu ugasi u tijelu tugom iznjedrenu osjetilnu žeđ. U pustinji srca ponekad bjesni i urla pješćana oluja, Anđeo nad njim kapljice božanskog pića u slap spasenja slije, hrani pustinjsku galiju da srce anđeoskom rijekom ka zelenoj oazi starih snoviđenja odplovi. U središtu tog osjećajnog pakla, u zjenici snova Minotaurus, neman iz podsvijesti, neka zla misao, strah od imaginarnog neprijatelja, vječna sumnja skrivena u srcu, na čovjekovu dušu čeka. Kao što je u drevnome mitu Ariadna Tezeju, tako anđeo izlječenja uzdrahtaloj duši zlaćanu nit spasenja nudi, svojom svjetlošću je mazi i vodi je po trnovitoj stazi u snoviđenja, njoj prestrašenoj, ponekad užasno daleka.
U rodnici duše se izvor osjećanja osjećaja krije, u njoj vječna anđeoska rijeka tiho romori. Anđeo izlječenja od vječnih strahova šapuće srcu sonatu spasenja, izdrži još malo, u središtu duše, u oazi mira lakoća postojanja vrije, tamo izrasta poezija snova, tamo iskri svjetlo nad svjetlima, tamo ljubav o ljubavi govori.
Na vratima između dva svijeta, između postojanja tijelom i osjećanja osjećaja srcem, duša snena stoji, često neodlučna kojom stazom krenut, kojim putem doseći iskreću istinu na kraju tunela, koji od ta dva unutarnja svemira u sebi krije melem izlječenja.
Anđeosko biće na portama čovjekova srca, čuvar duševnoga zdravlja, Anđeo spasenja od nepostojanja treptajima srca dušu vodi ka sunčanoj oazi, u svjetlosnu rijeku sreće, u komplementarnost mira i nemira, u ljubavni zagrljaj ta dva unutarnja svemira.

http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: