taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 25. Mai 2010

Neuroni, ti tajanstveni leptirići uma.



Svako svitanje mi jutarnjim zvijezdom sa istočnog neba iskre sreće daruje, onu daleko blisku, tajnovitu svjetlost koja se u mojoj duši gnjezdi i do sutona svojim sjajem u mojoj svijesti caruje. Treperava i još pomalo snena ona u klijetkama srca kapljice krvi u kristale pretvara, život u toj tajnovitoj rešetki budi i nježnim nijansama boja, simfonijom univerzuma još uspavanom umu šapuće, osjeti snagu leptiraste galije, ona u tijelu novo praskozorje rađa, u tebi, čovječe u čovjeku, nova zora sviće. Draguljima tog čudesnog trenutka ona, boginja ljubavi, mitska kraljica bisernog oblutka svojim treptajima pozdravlja sunce koje izranja na horizontu spoznaje, miluje nebo koje ljubavnim zagrljajem duše i materije kiti mladi dan, a duša i tijelo u tom nježnom sjedinjenju otvaraju okna duše i vječno blagu dušu eteričnog trenutka u nutrinu mog, misaonom energijom, osviješćenog bića puštaju. Zlaćane spirale, ti treperavi znaci mojega genoma, nutrinom se šire, a leptirići uma probuđeni tom čudesnom moći, razbijaju tišinu protekle noći i skladaju ljubavnu baladu kojom me, u svakom jutrenju, sa cijelim svijetom mire. U unutarnjem svemiru tada, kao zvijezde sjajne, zaiskre moga neba oči, ideje iz drevnog znanja iznjedrene me nose kroz prostor- vrijeme, odaju mi nove istine, potvrđuju stare životne tajne, dokazuju da u sretnom trenutku za čovjeka ne postoji nikakvo preteško breme. Leptirići lepršaju pred zrcalima uma, slijetaju na zvijezde, te čudesne svijesti moje kristalne cvjetove i na krilima svojim šire svjetskog znanja prah, skladaju svjetlosnu muziku u dubini duše i plesom svojim me svakodnevno odnose u nove spoznaje. U sutonu svakom sa zapada mi se večernjica smiješi, iskrice sreće skuplja u tjelesno vreteno da leptirići do jutra tkaju nove svilenkaste niti za mrežu novih spoznaja, to čudesno tkivo u kojem će se iskriti nove, u zagrljaju znanosti izrasle, ideje. Promatram kako se opet pale lampioni noći, osluškujem melodiju satkanu od zvjezdanog praha, to zvijezda ljubavi tijelu, od hektike života umornom ali zbog zagrljaja znanosti i vjerovanja sretnom, uspavanku svira, dahom svojim gasi oči nutarnjeg neba i milovanjem svojim smiruje u zrcalima svijesti uzdrhtalost neurona, poetskim imenom krštenu kao lepršavost uma moga leptira.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: