U kapljici rose

Osjećam buđenje emocionalnog uma, njegovo postojanje u meni i dozvoljavam anđelu čuvaru da me uvede u tajnovitost svih mojih mogućnosti. Čini mi se da stojim na obali nevidljivog mora iz kojeg izranja snaga mog postojanja. Neumorni valovi nezaustvaljivo dodiruju moja osjetila i dolaze i odlaze, penju se i spuštaju, ali su uvijek tu i nedozvoljavaju isušenje svjesne spoznaje. Sve je živo i do kraja doživljeno bez ostataka. Moj emocionalni um postaje onaj tajnoviti otok stabilnosti u beskrajnom moru vječnog gibanja, ona tajnovita kapljica iz rijeke vremena u kojoj se zrcali cijeli svijet. Počeh budna sanjati.

U perivoju snova, u kapljici rose na latici majske ruže vidjeh svemir satkan od svilenkastih niti ljubavi. Vidjeh dodir prstiju Boga i Adama, vidjeh veliki oblak pun anđeoskog praha, vidjeh kako se čovjek rađa u najčudesnijoj svjetlosti satkanoj od nebrojenih misaonih lađa. Uranjam u iskricu vode i čujem šaputanje oceana, razumijem jezik univerzuma, osjećam milovanja vječnosti u tom teatru trenutka, osjećam da sam jedna jedina struna u fasciji isprepletenoj od čudesnosti ljudskih unikata. Na dlanu vremena spava dječak očiju boje sna, na njegovom obrazu suza, kristal iznjedren iz kapaljke postojanja, a u njemu se kao u prizmi prelama svijetlost povijesti cijeloga svijeta. Pogledom milujem san usnulog dječaka i osjećam sjedinjenje u vrtnji bezvremena, spoznajem da samo cjelina postoji, ne suma, nego ukupnost iznjedrena iz drevnog dodira, ne putevi i staze nego svjetlosna zraka bez početka i kraja, ne dodir svjetova nego zagrljaj nebeskih cvijetova. U pogledu promatrača iskre vulkani, vriju vrulje, blješte izvori, u mom oku se odigrava velika gala predstava koju promatram u suzi neba zalutaloj na latici ove majske ruže u perivoju sna. Lepršavi bog sretnoga trenutka važe karate najvrednijih dragulja univerzuma, na njegovoj vagi se rađa harmonija i sklad našeg unutarnjeg svemira, sa njenih diskova mi izranjamo mirni i sretni krećemo u sunačana jutrenja. Sretan trenutak buđenja, jedina realna mjera vremena, zaokružuje sve i svakoga u blješteću kapljicu u beskraju nebeskog oceana. U dubini, širini, visini, u daljini te kapi života sve, baš sve, je u blizini, na dohvat izvora sreće, izvora sa kojega ispijamo tajnoviti nektar i mi i svemir. U njenoj utrobi se smjestila moć znanja, snaga vjerovanja, sva divna prikazanja, sva sanjana ukazanja. U perivoju snova u kapljici rose na latici majske ruže se iskri čovjek, blješti njegova svijest, vrije njegova ljubav i grli cijeli svijet.

http://dinaja.blog.hr/
http://umijece-vremena.blogspot.com/