Duša sretnog trenutka, lepršava lađarica na nezaustavljivoj rijeci, brodarica na tajnovitoj bujici, boginja koja vješto savladava sve brzace, slijeva se vodopadima želja i ploveći vremenom ostavlja za sobom sjene lijepih uspomena koje se zrcale u srcu koje je uistinu živjelo. Odjevena svjetlošću mog unutarnjeg neba, ta lepršava djeva ostavlja cvjetove ljubavi u rajskom vrttu postojanja i vilinskim glasom priča bajke o ljepoti i lakoći postojanja u snu koji budna sanjam, gleda me očima Ljubavi i svojom pjesmom budi usnulog anđela čuvara i dozvoljava srcu da diše. Zaustavih misao u trenutku, u hramu gdje još nema vremena, gdje vlada svjetlo nad svjetlima, gdje duša trenutka vjekuje i svojom postojanošću otvara okna moje duše da se ne ugušim u strahovima skučenog prostora nepostojanja u snu, da ne zaboravim osjećati svjetlosnu dimeziju života koji se događa u ovom sretnom trenutku bezvremena. Bezvremeno putovanje vremenom me uvijek vraća u hram vječne prolaznosti, u svetište u kojem ne postoji ni jučer ni sutra, tu uvijek susrećem ljubav i učim živjeti u njenom zagrljaju i šapućem srcem i osjećam ljubavni zagrljaj duše i tijela. Ljubavi, ti bezvremena kraljice prolaznosti, ti boginjo trenutaka sa Kohinorom u kosi, iscjeljiteljice duše, tvoje oči su jedino svijetlo u džungli želja, tvoj glas je tišina u olujama ruža, simfonija sna, sonata oceana, svjetlosna muzika mog unutarnjeg svemira.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen