taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 30. Mai 2010

Varijacija na temu, iskra istine u beskraju duše


Budim se pod slapom života, u trenutku istinite spoznaje, osjećam iskricu u beskraju duše, rađanje novih zvijezda na nebu postojanja, treperavu svijetlosnu muziku, mirise sna. Pred nama se otvara bezvremena staza sreće po kojoj ulazimo u dubinu svoga srca i spoznajemo čudesne pojavnosti u sebi i počinjemo razlikovati istinu od zablude, počinjemo istinski živjeti. Svako jutro kada se još snena utopim u zagrljaju ljepote, kada me dotaknu mirisi života, kada začujem melodiju srca, kada osjetim, u dubini očiju boje sna, iskrenje dobrote, odlučujem se uvijek iznova za ljubav. To je trenutak iskrenja novih osjećaja, osjećaja koji potvrđuju stara, to je raskrižje beskraja, porta koja nove puteve ka srcu otvara. Tada se u kristalnom dvorcu postojanja, u treperavoj duši mojoj, u srcu, još uznemirenom od sanja, zrcali željena sreća u sreći tvojoj. Svaki novi trenutak je nova istina o postojanju, nova ljepota u iskrenju života, sunce i mjesec u zagrljaju, svijest i podsvjest u milovanju. Fontana svjetlosti, zdenac vječnog života, njegova i moja slika u kolažu boja, zagrljene u suzama neba, blještave u kapljicama sunca sretne u kristalima sna, u zvjezdanom šapatu duše, u osjećanju osjećaja zatvorene, u ljepoti života pretvorene u ljubav.


http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://jutro-poezije.forumotion.com/pjesme-f6/bezvremeno-putovanje-vremenom-by-artemida-t44-30.htm#248
http://dinaja.blog.hr/

Kommentare:

http://shadowofsoul.blog.hr/ hat gesagt…

razlikovati istinu od zablude je kao vidjeti očima i "vidjeti" srcem :) što misliš, koje viđenje je pravo viđenje? :) znam što ćeš mi odgovoriti :)

artemida hat gesagt…

neki tek pričaju, pišu o očima duše a nikada nisu osjetili spiralnu dinamiku svoh nutrinjskog vretena koje iskri okna duše i u svom bezvremenom i bskrajnom plesu otvara prozore srca..........mnogi pišu o iliziji uma a ne znaju da bez uma ne bi mogliosjetiti okana duše i razlikovati istinu od zablude.......mnogi pišu oo unutarnjem svemiru a ne znaju što je to utjelovljeni um, ne znaju da se u njemu krije univerzum misaono- osjetilno- osjećajno tkanje našeg postojanja u sretnom trenutku spoznaje.......:-)))