taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 15. Mai 2010

Moje davne kople



Kople od tri ili četiri stiha su španjolske narodne pjesme. Izrastale su u 16- om stoljeću. To su male pjesme, pjevane uz gitaru, vjerovatno najprije pri različitim svetkovinama, vjenčanjima, žetvenim slavljima, dionizijskom krštenju vina...........a kasnije pri svakom veselju diljem Andaluzije i Kastilje. Kroz stih je narod izražavao svoje osjećaje, britko i jasno. Kople su slične našim dvostisima iz Slavonije i Banata.......takozvanom bećarcu.


Moj je uzdah otišao,
otići će i tvoj s tugom,
ako se sretnu,
što će reći jedan drugom?


Ja ne pjevam, ne sviram gitaru, ali sinestezijom osjetila, gledajući beskraj ovog ljetnog neba, čujem simfoniju mora nad meni najdražim gradom na svijetu.

Osluškujem zvuk orgulja i
krik galeba i šumove snenih vala,
dok lice voljenog grada
miluje ruka nježnog maestrala.

Grad mojih praotaca
vječnu ljubav treba
u ljepoti sunca i
treperavim očima neba.

Vidim te dragi grade
u simfoniji mora
u bljesku svake zvijezde
u snu dok budi me zora.


a onda se sjetih školskih dana i šetnji Kalelargom, Novom rivom, lutanja kroz Fošu do Četiri kantuna i prvih ljubavnih boli.


Tko bi znao što se zbiva
u smetenom srcu mom,
govorim si, ne volim te,
a luda sam za tobom.

Moji jadi bijahu vali
morski vali što se nižu:
netom jedni odu
drugi jadi eto stižu.

Završit će ljubav moja
završit će i moj vaj,
završit će jadi moji
svemu će doći kraj.

Ja nisam više ona što jučer stihove plave i pjesme profane stvaraše, u čijim noćima slavuji prebivaše, a cvrkut ševe zoru najavljivaše. Postadoh gospodaricom vrta mojih snova, vrta u kojem žar mladosti moje se mirisom bijelih ruža, mirisom sjete i tihog nespokoja danonoćno širi.
Da, doista odrastoh do djeteta.

http://dinaja.blog.hr/2008/07/index.html#dan17
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5890

Kommentare:

shadow-of-soul hat gesagt…

mi ćemo se uvijek naći negdje na sredini Sna i zalazu Sunca, kad Suton zna da nikad ne može poljubiti Zoru :)

ovo sam nekad pisala... sanjala...

CARICE, kao uvijek - briljantno, dijamantno... :)

artemida hat gesagt…

draga prijateljice.....da sreta ćemo se uvijek na obroncima sna i jave.....na margini djetinjih snova i trenutka u kojem odrastamo u dijete koje osjeća sretan trenutak spoznaje.......promijenile smo stil pisanja, ali srce i duša iskre istim treptajima djetinje ljepote i lakoće postojanja..:-)))

Sunčicaa hat gesagt…

Vratila si se ! *.*
Jaaako mi je drago bez obzira na ovaj kišni dan :))

Nego.. jaako čarobno, totalno sam se uživila u tvoje riječi :))

:*

andreja hat gesagt…

Kako mi je dragoo što si se vratila, opet se vraćam na tvoju adresu.. put ka sanjarenju :)))
Odmah je Sunce zasjalo u mojoj sobii ^^

Nego.. čarobno, živim u tvojim riječima :))

Svrati Sunčica
http://bezimena92.blog.hr ;)
:*

Anonym hat gesagt…

Kako mi je dragoo što si se vratila, opet se vraćam na tvoju adresu.. put ka sanjarenju :)))
Odmah je Sunce zasjalo u mojoj sobii ^^

Nego.. čarobno, živim u tvojim riječima :))

Svrati Sunčica
http://bezimena92.blog.hr ;)
:*

andreja hat gesagt…

Kako mi je dragoo što si se vratila, opet se vraćam na tvoju adresu.. put ka sanjarenju :)))
Odmah je Sunce zasjalo u mojoj sobii ^^

Nego.. čarobno, živim u tvojim riječima :))

Svrati Sunčica
http://bezimena92.blog.hr ;)
:*

poezija s mora hat gesagt…

a onda se sjetih školskih dana i šetnji Kalelargom...

uh, kako si me dirnula...

rusalka hat gesagt…

kad sretnu se ponovo
dva uzdaha?

oba će ostati
bez daha ...

:-)