Zagrljaj materije i uma, cjelina je više od sume njenih djelova.

Čekala sam eonima u zagrljaju Sofijinog sjaja, čekala sam tisućljećima zagrljena znanjem bezvremenog uma, čekala sam i vidjela te u ljubičastom oblaku spoznaje sretnoga trenutka. Osjetih da je cjelina više od sume njenih djelova, osjetih da sam uistinu samo djelić, lepršavi leptirić koji svojim treptajima stvara beskraj vječnosti, oslikava bezvremenost i bezprostornost u bespuću  božjeg sna. Vidjeh ples leptira, vidjeh otvaranje vjeđa vremena i spoznah snagu svjetlosti nad svjetlima. Sada dozvoljavam željama da se roje, dozvoljavam žudnji da teži svom ispunjenju, dozvaljam znatiželji da otvori okna duše i postajem djelić vječnosti, kapljica vremena pretočena u tebe ljubavi. Osjećam te i ti prestaješ biti tek drevna čežnja, ti postaješ dio punine prostor- vremena, iskrica svjetlosne dimenzije postojanja.  Tek me stražari na vratima vremena, davna sjećanja prisjećaju na nepostojanje u zagrljaju energije sa početka priče. Sada u ovom sretnom trenutku spoznaje, u ovom treptaju oka istine ćutim tvoje postojanje u svakoj kapljici krvi, u svakom kristalu spoznaje, u svakoj svilenkastoj niti svijesti. Ti leptirasti lahoru postojanja u tvojim svilenim jedrima se zauvijek ugnjezdila blizina ponekad vjerovane nedohvatne daljine osjećajnosti. Ti si tu i onda kada mislim da te nema jer ja sam dio tvog svilenog tkanja, dio svijetske istine. Ni ti, ni ja, nijedno živo biće ne može opstati u životu bez mreže zlaćanih niti Veneriong tkanja. Cjelina je uistinu više od sume njenih djelova, lepršavi leptiri spoznaje, kristali vjerovanja, ljubačasta zrelost i djetinjasta iskrenost duše izrasta u LJUBAV, a LJUBAV je cjelina nad cjelinama. Cjelina u kojoj su sjedinjene strune znanja i vjerovanja, niti znanosti i mistike, kristali izrasli iz vječnog zagrljaja duše i materije.
http://dinaja.blog.hr/