Mozaik svijesti

Osluškujem korake stražara vremena, to se sjećanja šuljaju pred oknima duše. Slažu mozaik od kristalića svijesti u sliku čudesnih boja. Napuknute pjesme, neispisani eseji, nedovršene priče iskre u kolažu trenutka i zatvaraju uspomene u vječnost tog nedovršenog djela prošlosti. Neka neslušana muzika se kao nezastavljiva voda provlači kroz zaborav i uljeva u ciborij uspomena. Zvuk probada zid i nakon vriska razumjevanja postaje suptilna melodija prostor- vremena u zagrljaju nove simfonije boja. Titranje sile teže zaobljuje odaju spoznaje, pretvara je u superprostor svijesti. Mozaik spoznaje dotaknut vrtnjom nebeskog vretena i tonovima struna svemirske harfe izrasta u multidimenzionalnu sliku vremena. Bijela golubica sa znakom života u kljunu slijeće na jarbol leptiraste galije i najavljuje kraj potopa u tmini neznanja. Prosipa osjećaje u mozaik slijepog vjerovanja, svojim gugutom dodiruje unutarnju gluhoću i poljubcem povjerenja budi dušu iz Trnoružicinog sna. Obrastao trnjem strahova i bodljikama nepovjerenja kristalni dvorac trenutka procvijeta pupoljcima ljubavi, otvara oči povjerenja i pretvara mrtvi mozaik sjećanja u fontanu iskričave svjetlosti novih istina. Više ne gledam i ne slušam život, živim ga i osjećam osjećanjem osjećaja probuđenih zagrljajem znanja, vjerovanja i ljubavi.

http://dinaja.blog.hr/