Stojim na proplanku i promatram kako se sunce i mjesec dodiruju ljepotom ljubičastog beskraja. Veliki oblak se kao svileni baldahin nadvio nad ovaj suton. U ovom trenu spajanja svjetlosti i tame, u trenutku prividnog mira na vrhu svijeta čini mi se kao da se u njemu krije tajna početka sna koji već godinama budna sanjam. Ja, nemirni sanjar u tom oblaku naslućujem čudesnu snagu ljubavi i šapćem:
Tvoje oči,
dva zrcala tvog unutarnjeg sunca
moja sloboda je
u vjetru tvoga osmjeha,
moja tuga
taži žeđ
na izvorima tvoje sreće
krsti me imenom
tvoje ljubavi!
Pružam ruke i one postaju krila koja me nose u čudesne daljine sanjanih istina, na izvor početka. Iz oblaka mi se smješi bjelji od snijega, proziran kao kristal od nevidljivog sunca obasjan, anđeo ljubavi.
"Pođi sa mnom u ovaj ljubičasti san, otkrit ću ti istinu početka" začuh u vjetru treperenje struna nebeske harfe, simfoniju univerzuma, omamljujući pjev Sirena koje su Odiseja vabile u snove.
"Ja nisam Odisej." šapnuh
"Kreni u pustolovinu i doživi sve njene postaje, prošlost, trenutak i ulazak u budućnost. Spoznaj sudbinu čovjeka koji nije zaboravio sanjati."
Sva čuda svijeta se skupiše u taj trenutak spoznaje. Anđeo ljubavi, bjelji od snijega, proziran kao kristal, obasjan nevidljivim suncem, postade ljubav za kojom cijeli svoj život čeznem.
Ne ljubav prema čovjeku mog života, ne ljubav prema majci, nego ljubav skupljena u actus purus, primum mobile, ljubav, prvi pokretač koji me, stvarno, nosi u san u kojem su se, kao svilene niti, isprepleli snovi svih ljudi na svijetu.
Budimo drugačiji od drugih
jer mi nismo tek neki
ne dozvolimo monotoniji
ne dozvolimo kolotečini
ne dozvolimo strahovima
da nas zaraze.
Rastimo u slobodi
iza ograda i zidova
u kojima je život prevara
a vrijeme rob !
Nađoh se na otoku sreće i vidjeh sunčano čudo u Fatimi, Marijino čudo u Lurdu i Međugorju. Taj veliki otok, godinama skriven u najdubljem dijelu moje svijesti, zasja ljepotom istinskog postojanja u okrutnoj zbilji života. To je bio trenutak sjedinjenja legendi s onim, u znanosti, još uvijek nepronađenim, čvrstim, nepokretnim otokom naše životne srži, u beskrajnom moru životnih promjenjljivosti. Osjetih da su me misli, dotaknute anđeoskom snagom, uvele u onaj još nedokazani dio atoma koji je stvarno nedjeljiv i još uvijek samo srcem vidljiv, onaj dio koji svojim titrajima stvara simfoniju ljubavi koju tek srcem čujem.
"Ne okljevaj, pođi sa mnom u ljubićasti san. Otkrit ću ti istinu početka." začuh još jednom glas ljubavi. Prepustih se i ona me povede na najljepše putovanje moga života.
Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak u studenskoj menzi.
Jesi li gladna?
Ne, volim te?
Jedino tamo gdje riječi prestaju, gdje su misli nepotrebne, tamo gdje stvarnost sama od sebe u nama raste, tamo, samo tamo na obali mora sreće, tamo u beskraju sna može niknuti ljubičasto cvijeće!Putujem beskrajem, tonem u ocean ljepote. Boje i mirisi mora i lavande se stapaju sa tonovima nebeske harfe. Ljepotica oceana me svojom pjesmom uvodi u beskraj postojanja, u san koji već godinama budna sanjam.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=20865
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen