Njemu kojeg više nema.......

Ti više nisi dječak iz Šenoine

tvoje tadašnje slabosti

su postale tvoje snage

ubio si dječaka u sebi,

nažalost

ti si danas samo čovjek.

A moja ljubav?

Ostala je netaknuta u onom djelu mene

kao sjećanje,

kao dobra vila,

kao svježina jutra u kojem

volim dan,

i sunce

i život.

Ja neznam da li sam i koliko ranjiva

jer me nisu ranjavali

ljubav je uvijek pobjedila strahove.

Ja neznam da li mogu plakati

zbog ukradenog vremena ili izgubljenog sna

jer ljubav je stvarala moje vrijeme

branila sne

živjela život.

Ti više nisi dječak iz Šenoine,

ubio si dječaka u sebi,

a u meni

u meni još uvijek živi djevojčica

i sjećanja na nedeljna jutra

u kojima smo željeli da nedelja nikada ne prođe

da bi naše igre u pjesku vječno trajale.

Ti si ubio ljubav

ubijajući sebe u sebi

a ja sam joj dala tvoje ime

i ona je lijepa

ona je jutro u kojem se budim i volim dan,

ona je podne u kojem pozdravljam sunce u zenitu,

ona je suton u kojem se pale oči neba.

S njom u sebi

ja pozdravljam skitnicu mjeseca

i sjećanja na jutra

u kojima sam voljela tebe u sebi.

Danas imam samo ljubav.

I sretna sam.

Bilo je to davno

na ravnicama uz veliku rijeku

tamo gdje je ostao dio mene

tamo gdje smo položili ispit zrelosti

tamo gdje smo prvim poljubcima učili opraštati

tamo gdje je ljubav izržavana deminutivima.

Dođi jedno veče i donesi snove,

snove ogrljene čekanjem trentka,

trenutka koji nismo spoznali.

Kairos nam pruža još jednom svoj pramen

dođi s buketom ljubavi i

mirisom uzbuđenja

Dođi, ispruži ruke

i voli me, jednostavno voli

u zemlji koju smo zajedno

gradili u snovima..

To je bilo davno, jako davno u vremenu oluje ruža, to je bio poziv koji nikada nisam poslala na potrebnu adresu i danas znam da je bolje ovako.

Kolaž pjesama iz zbirke "Odakle dolazi ljepota" Dijana Starčević, Zagreb, 1987

http://dinaja.blog.hr/