Bez tebe bi.....

Ljubavi, treperava nebeska ptico snažnih krila, lepršavi leptiru svilenkastog tijela, kristalna statuo u kojoj se prelama svjetlost duše vremena, nježnosti ovog sna, koliko li je godina odigralo svoj drhtavi ples u zagrljaju uvijek sretnog trenutka? Na tvome licu osmijeh beskraja, u tvojim očima nebo vječnosti i orao kojeg pamtim iz davih putovanja bezvremenom. Na tvojim usnama cvjetaju trešnje koje najavljuju dolazak ljeta i silaženje zvijezda s neba. Dižem pogled i promatram već polako ostarjelo lice univerzuma i u svakoj njegovoj bori pronalazim zrcalo u kojem se ogleda tajanstveni cvjetnjak pun rajskih ptica koje krilima prosipaju svemir boja u moje oči. Kroz pukotinu nebeskog tepiha mi se smiješi novo svitanje, vidim čuvaricu mjesečeva hrama kako bere anđeoske cvjetove i slaže ih u vjenčić kojim ćeš mi ti, dječače očiju boje sna, ukrasiti kosu u iskričavom zenitu ovog snoviđenja. Ljubavi bez tebe bi vrijeme stalo, bez tebe ne bi bilo sunoćavanja ni prskozorja, bez tebe bi sunce zatvorilo svoja okna i tugovalo u tmini zaborava, bez tebe bi ušutjele ptice u krošnjama proljeća i prestalo cvjetati cvijeće na ovoj čarobnoj livadi jutrenja u vječnom snu tvojim mirisima uvijek opijene duše. Vidim međaše vremena kako propuštaju radost kroz kristalnu cjediljku u zagrljaj ovog sretnog trenutka buđenja, vidim sjećanja satkana od svilenkastih niti noćne leptirice koja je lebdjela oko mjeseca i pila nektar njegova sjaja. Kralj noći je srebrenim mačem prorezao Gordijev čvor tmine i čuvarici hrama osvijetlio put ka ljudskim srcima. U ovom svitanju duše osjećam lakoću njenog leta kroz snove i budim se kao i uvijek sretna u zagrljaju ljubavi.

http://dinaja.blog.hr/