"Neka se zna da nismo oduvijek nesretni:
ima čas kad ljubav i život postanu jedno.
U crnom kamenu može se pročitati san zemlje.
U kapi kiše na listu mrke smokve
svečanost ljeta trajala bi stoljeća
i sunce nikad ne bi silazilo
iza golih smežuranih brda.
U jednom jedinom imenu kao u staroj molitvi
skriva se veseli i mirni smisao svijeta."
Vesna Parun
U glavi mi je panoptikum želja, kao u muzeju voštanih figura cijeli se svijet sakrio u orahovu ljusku dok Rimbaud- ova pijana lađa jedri pučinom velikog oceana sna. Čujem jauk vječito progonjenog ljudskog rebra i olujno tužno zvono dok nad morem svjetle tri sunca, čudna trodimenzionalnost čovjekove sudbine, ljudska nemogućnost uzdizanja ka beskraju sna. Ljubav zgusnuta u ništa postaje svijesna svoje tragične ekliptike.
Iznenada iza tame horizonta izranja četvrta svjetlost, svijetlost etičkog postojanja, svijetlost nad svijetlima. Orahova ljuska raste ka tom svjetlu spasenja, ispunja prostor sjedinjuje sve svjetlosti u sunčevu elipsu, u život tako jednostavan i lijep. Tada spoznajem da smo svim rođeni iz pjeska i pjene, svi smo mi iznjedreni iz sedefaste školjke, svi smo mi Afroditina djeca.
Salvatore Dali je umro ali ostala su njegova djela u kojima se zrcali četverodimenzionalnost našeg postojanja u prostor- vremenu svemirskog sna, u kojima se ogleda svjetlosna dimenzija, tajanstveni svjetlosni zagrljaj koji povezuje sve duše svijeta u vječno zajedništvo. Francuski filozof Jacques Derrida je umro ali ostalo je njegovo djelo, filozofija prijateljstva koja nas, ako stvarno želimo, ponovo vraća u ono vrijeme kada smo prijateljstvo vrijednovali iako ništa do prijateljstva nismo imali i stvarno bili sretni, neopterećeni i spremno otvoreni. Prijateljstvo je najdragocijeniji poklon prirode, jedino bogatstvo koje nam nitko ne bi mogao oduzeti da sami nismo destruktivni. Fenomenologija prijateljstva ne definira prijateljstvo, nego nam ucrtava put za uzdizanje u onaj dio svjesnosti gdje osjećamo i spoznajemo taj osjećaj, ljubav, čovjeka prema čovjeku. Qualia tog doživljaja je najintimnije svojstvo koje posjedujemo.
Osjetiti nezadovoljstvo, neku skrivenu tugu prijatelja je u isto vrijeme i osobna tuga. U iskrenom prijateljstvu su ispružena ruka, ponuđeno uho, otvoreno srce najvrijedniji pokloni koji možemo dobiti. Treba ih znati ponuditi i prihvatiti. Potražiti ne materijalnu, nego misaonu pomoć kod prijatelja je jedina prava sigurnost stvarnog postojanja u univerzumu. Dobiti podršku od prijatelja, osjetiti njegovu želju u sudjelovanju u problemu, pomoć, tek, u sudjelovanju je ono što prijateljstvo čini prijateljstvom. Osjetiti njegovo vrijeme u svom vremenu je stvaranje najelitnijeg misaono- osjećajnog kružoka. Prostorno vremenska dimenzija svijesti, svjetlosni zagrljaj našeg misaono- osjećajnog zajedništva, naša energija oblikovana u osjećanje sretnog trenutka je naša jedina stvarnost. U tom prostor- vremenu srećemo sebe sama i svijet oko sebe, tu se rađa ljubav i guši tuga, tu je vrulja sreće i izvor radosti. Tu pjenušavu kupku naših duševnih stanja stvara univerzum našega uma, oblikuje kristale kristalnog zamka u našoj svijesti, tka svilenkasto tkivo naše duše i treptajima leptirovih krila ga sjedinjuje sa dušom svemira. To je prostor- vrijeme našeg zajedničkog i stvarnog postojanja.
Naša prošla desetljeća smo koristili u induciranju znanja da bi se izdigli iz osrednjosti, da bi koristeći umreženost našeg središnjeg nervnog sustava ostvarili ciljeve neke bolje budućnosti. Spoznali smo postojanje spiralne dinamike, naučili da zlaćana spirala izrasla iz zakona zlatnoga reza svje djeliće svemira sjedinjuje u cjelinu, u ovoj veliki sretni trenutak postojanja, u uvaj čudesni treptaj oka sudjelovanja u njenom bezvremenu. Prijateljstva iz davnih vremena su ostala dio nas, ona su tu i traju i sazrijevaju zajedno s nama. Za njih ne moramo više ništa činiti. Ona jednostavno iskre kao zvijezdice na našem unutanjem nebu, ucrtavaju vječne zvjezdane staze među našim dušama.
Šta je pravi život je pitanje na koje svatko od nas ima svoj odgovor. Kupovna moć nam daje sigurnost, određuje naše ukuse, ostvaruje naše želje, oblikuje naše ciljeve. Jedino što o njoj ne ovisi je prijateljstvo u svom najiskrenijem obliku. Prijatelja ne kupujemo, njega osvajamo sposobnostima svog emocionalnog uma. Tako nastalo prijateljstvo je svjetlosni most ka pravom životu, jedini most ka osjećaju iskrenog pripadanja, ka povjerenju i slobodi izraza.
Moja najbolja prijateljica je i danas nakon četrdeset godina još uvijek moja najbolja prijateljica. Razdaljina i godine odsustva nisu djelovale na osjećaj njenog postojanja u mom životu, njenog sudjelovanja u treptajima moje duše, u odkucajima moga srca. Voljeti prijatelja znači voljeti i njegove slabosti i snage, razumjeti njegova neraspoloženja, opravdati njegove histerije, saslušati njegove misli, sudjelovati u njegovim tugama, veseliti se njegovoj sreći. Pomoći prijatelju znači djeliti zajednički vrijeme njegovih problema bez osjećaja gubitka osobnog vremena. U prijateljstvu nema molbi niti njihovih odbijanja, prijateljstvo je vječna nadogradnja postojećeg osjećaja, zajednička vrtnja u vrtlogu nebeskog vretena.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen