taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 29. Mai 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze i bezvremeno putovanje snovima



Zatvaram škrinju u koju smještam samo tužna sjećanja i otvaram vrata kristalnog zamka u kojem žive moji ljubičasti snovi. U perivoju osluškujem svjelosnu muziku prvih susreta i putujem prostranstvom što nutrinom se zove, krijesnice, taj tepih od sanja mi oduvijek osvjetljava misaone pute. Na stazama duše susrećem sjenke prijatelja, susrećem mnoge srodne duše što uz mene u bezveremenost plove. Budim se u zagrljaju ljubičaste boje, miris tek naslućenih pupoljaka miluju dušu i ja još omamljena srećom uranjam u te nježne, iz muzike snova, satkane skute. Ne želim razrušiti harmoniju te osjećajne slike, ali treptaj duše, taj korak koji u beskonačnost seže, slaže nisku od prohujalih svjetlosnih eona, izrasta u vječnu vrtnju nebeskog vretena koje u središtu svom prošlost i ovaj trenutak u spiralni zagrljaj veže. Smiješi mi se Kairos, daruje mi pramen svoje zlatne kose i ja osjećam ovaj čudesni trenutak sreće, ćutim u njemu nevidljivu Fortuninu ruku i spoznajem da mi je sudbina uistinu sklona. I vrti se nebesko vreteno vrtnjom svojom grli spiralu mog unutarnjeg neba i sva se moja sazviježđa u beskraj mojih snova šire. Zakon zlatnog reza nad mojom dušom bdije i daruje mi sva svijetska znanja, spiralnom dinamikom ponornicu sreće budi, ne dozvoljava joj da iz nekog čudnog osjećaja iz spoznaje da u virtualnom svijetu postoje pritajeni kradljivci tuđih snova, u rijeci zaborava ponire. Duša moja o ljubavi sanja, rastaču se boje, svjetlost kristal ljubi, tuga i sreća se sjedinjuju u jedno, zaobilaze jeftinu rimu kradljivaca snova i u zagrljaju beskraja i untarnjeg neba, u iskrenju probuđenog uma, ona se nikada u zaboravu ne gubi. Venera blješti na zapadnom nebu, bisere slaže u ovom trenu ljepte, osjećam u sebi beskar vječnosti i zagrljaj ljubavne divote. Uranjam u ljepotu ljubičaste boje, tu nalazim razlomljene djeliće one davne sjete i u zrcalima svijesti prepoznajem onu davnu sebe, vidim sve moje i tvoje prijašnje živote i u ovom ljubičastom snu čujem topot kopita kobile drevne, kobile iz neke davno pročitane pjesme, čujem vapaj konjanika koji osjeća da nikada neće stići u Cordobu, naslućujem ljubav skrivenu u bisagama i u konjaniku mojih snova vidim uvijek tebe.
http://dinaja.blog.hr/

Kommentare:

http://shadowofsoul.blog.hr/ hat gesagt…

pisati o beskraju vremena, o vječnosti - nije lako :) hvala ti za ovaj prekrasan uvid u beskraj izričaja i tajnovitost koju pokazuje - vrijeme...

artemida hat gesagt…

ah draga sjenko o tom beskraju napisah već bekrajno mnogo tekstova i onda pronalazim u jeftinoj rimi kradlivca snove znanje drevnih umova znanje koje ta duša ije razumjela nego zanatski skalada rimu i prodaje maglu u ovom sunčanom beskraju srodnih duša........da nažalost uvijek postoje piljarice koje na rubovima sajmišta ljubavi pokušavaju ponuditi svoju nekvalitetnu robu........:-))))

artemida hat gesagt…

i nažalost uvijek se nađu kupci koji plačaju kvantitetu jer ne razumiju ili ne osjećaju kvalitetu.....tako se gomilaju knjige pjesmuljaka na policama knjižara i naslovom privuku kupce........naslovom koji je isto ukraden iz tuđih snova....:-)))