Anđeoska rijeka

Na obroncima svjesti, osjećam dodire nečeg nestvarnog, a tajnovito nježnog. Dah vremena zagrnut zlaćanim velom svjetlosti vječne. Stražari vječnosti uzdrahtali nad rijekom prapočetka bdiju i rastaču kapljice u kristale čarobnih boja. U ovom sretnom trenutku buđenja gledam kako anđeoska rijeka donosi val svjetla u dušu i ostavlja ga kao znamen vječnog postojanja u njoj. Obećanje čuvara života satkano od tonova neba je melodija bezvremana u kojoj se sjedinjuju tmina i svjetlo, to jedinstvo vječnog izliječenja od strahova i bolesti duša. Osluškujem taj zavjet o održanju titraja iz kojih iskre nova praskozorja svete časti i mira. Nježni zagrljaj vremena, treprave strune prastarih tragača na putu svjetla udižu ljudsku dušu na pijedestal planete i poklanjaju joj svjesnost sretnoga trenutka postojanja u anđeoskoj rijeci istina.  Val svijetla se širi, arhetip ljudskosti izranja iz maglovtog oblaka neznanja i dokazuje da je ljubav jedina stvarnost. U tom ponovnom otjelovljenju nastaje najsjajnija iskrica u svilenkastom velu beskraja, blješteća kapljica u rijeci bez povratka, kristal u kojem se odigrava nezaustavljivi ples prve i osnovne komplemetarnosti božjeg zakona, vječni nadopunjujući ples sunačanih zraka iz kojeg izranja čovjek u čovjeku. Čuvari planete koju nazivam dom nas svojim sudjelovanjem u izrastanju duše podsjećaju na obavezu održavanja vječne svjetlosti suosjećanja, razumjevanja, radosti, održavanja toka anđeoske rijeke u čijim kapljicama se kao u zrcalima svijesti ogleda naša treprava duša. Svojim genestkim kodom mi potpisujemo taj bezvremeni ugovor i postajemo svjetlosno biće koje stvara raj na zemlji. Svako svitanje je trenutak u kojem nesvijesno širimo val zlatnoga svjetla i sjedinjujemo se sa dušom zemlje i svemira.

http://dinaja.blog.hr/