Budi sretna!

Jutros, se kao film pred mojim očima odvrtio cijeli proživljeni život. U djetinjem spomenaru je majka na prvoj stranici upisala imperativ "Budi sretna!". Tada nisam razumjela što to znači, ali danas, na majčin dana, šapućem ja njoj "Majko hvala ti za sreću!". Bila sam na pragu zrelosti, bila sam zaljubljena u ljubav, bilo je to vrijeme koje još uvijek nazivam olujom ruža. Na školskoj klupi me je u svitanju moga osamnaestog rođendana dočekalo veliko crveno srce satkano od osamnaest crvenih ruža, srce kojem napisah pjesmu, srce koje još uvijek blješti kao misaona slika u galeriji mojih uspomena. 

U sutonu istoga dana na pisaćem stolu moje djevojačke sobe pronađoh nasmiješenog boga slonova i pisamce majke koja mi je tim simbolom sreće još jednom napisala "Budi sretna!" A onda iznenada odrastoh i krenuh stazom slonova ka nekoj novoj istini, nekom novom vjerovanju, nekoj novoj spoznaji i u kristalnoj kugli istinskog postojanja vidjeh moje uzdrhtalo srce u zagrljaju istinske ljubavi. 

Dok se gase oči neba u beskraju punom milosti,

izlazim još snena pod koplja dnevne svjetlosti.

Tren, treptaj oka, istina, ljubav, anđeoski dah,

iskričavo zdanje ili tek blagi zvjezdani prah.

Da li to nebeska harfe čudesnu sonatu svira

strunama od svile, treptajem maloga leptira.

Sretna duša u knjizi života upisuje biserna slova,

drevna iz sedefa školjke, iz beskrajnog neboplova.

Na svjetlosnoj stazi cvjetaju ruže, pupoljci se nižu,

šapati vječnoga života iz vrulje novim putima stižu.

To duša svojom sjenkom o ljeposti tajno romori,

srce olujama prijeti i kapljama sreće zbori.

Sunce miluje dragulj satkan od pjeska i pjene

i kao mačem  prošlosti, tuge i nujne sjene,

raspliće Gordijski čvor, strah svojom svjetlošću ruši,

i srca jad i oka i nevolje na duši.

Nebo u kiši zlaćanog praha, iskri na djelove puta,

 kojim biserna, snena, dušina sjenka luta.

 

Na tom putu vječno budno srce moje majke sudbinom mojom bdije. Čujem šapat njenog milog glasa, budi sretna jer u tvojoj sreći se i moja krije. Koračam stazom sreće i susrećem čudesne ljepote, sjenke probuđene, bića uzdignute glave, srodne duše koje slobodu života i svaki otkucaj sretnog srca slave. S usana vrelih treptaji se šire, vječni zvuci ljubavnoga zbora, a nad čelom znak pobjede iskri spleten od bujnog zelen- lovora. Istina, trenutak pobjede nad nečim što nazivah nepostojeće, snaga srca, šapat sreće, nestajući vapaj ranjene duše i u njoj vječno proljeće, ljubavni žar, kap rose na latici ruže, sunce u zrncu pijeska, a život čudesan i blag u sjenci luckaste duše zauvijek novim snovima bljeska.

http://dinaja.blog.hr/