"Suprotnosti se nadopunjavaju" je misao iznjedrena iz duše velikog uma. Fizičar i filozof Niels Bohr je vjerovao u to što je izjavio, on je vjerovao da su čestice i valovi komplementarni i da su sjedinjeni u sliku kvantnoga svijeta. Pri njegovoj posjeti 1937- me godine Kini susreo sa sa filozofijom polariteta, sa suprotnostima koje su kinezi sjednili u simbole jin i jang. Kada je, zbog svojih doprinosa u znanosti i širenju kulturoloških granica Danske, dobio aristokratsku titulu smio je izabrati dizajn za obiteljski grb. Dosljedan svom razmišljanju on je u grbu sjedinio istočnjačku i zapadnjačku filozofiju stavljajući simbol kineske filozofije ispod svoje misli "contraria sunt compleneta". Ovaj podatak sam pronašla u knjizi "Tao fizike" Fritjof Capra, knjizi koja sjedinjuje mistiku i znanost u predivni štivo.
Čitajući tu knjigu osjetih želju da uronim u dubinu tog zagrljaja i spoznam snagu tog sjedinjenja. Svjetlost je još uvijek ogrnuta tajnom, okićena kapljicama beskrajne ljepote sa dalekog izvora bezvremene dobrote, iznjedrena iz dalekih eona, majka naših duša, sjajem duše svoje budi u nama mudrost koja se u vječnom pitanju bez odgovora krije.
Što je istina? Istina se duboko u tom svjetlosnom biću krije, vječni zagrljaj svjetlosti tmine, ples duše i njene sjene, istina koju još nitko otkrio nije, a ona u sebi krije mudrost koja pitanja u nama rađa, ona nam mudrošću svojom mnoge istine svijeta sobom osvijetljava, vodi nas stazama davnih pustolova, sjedinjuje ih sa kristalima novih uvjerenja i na našem životnom putu iskri odgovore zagrljajem novog znanja i drevnih vjerovanja. Daruje nam duševni mir bjelinom vjenčanice kojom odjeva svaki novi dan, u zagrljaju njenom mi sazrijevamo u ljubav i osjećamo lakoću postojanja. Svojim nježnim milovanjem jutrom u cvjetnjaku budi pupoljke snene, briše suze neba dodirujući svaku travku, u šumi se igra sa vjetrom i piše poeziju kiše, u jezeru sreće se ogleda njena duša puna istinske ljepote, u oceanu snova se zrcali njeno srce puno iskričave dobrote.
Što je istina? Pitanje bez odgovora me uvodi u svijet mudrosti drevne i ja lutam prostranstvima svjetskoga uma, pitam dušu svjetla jesam li sišla sa spoznajnog druma, trebam li zaronit u dubinu svoje duše da osjetim koje tmine neznanja svjetlost u njoj guše. Smiješi mi se majka nad majkama, Sofija u liku svjetlosti vječne, u zagljaju sjedinjene dvije nebeske ptice, koje svojim osmijehom novu knjigu o istini mi zbore, ne dozvoljavaju da plamićci svjetlosti vječne u ne znanju do kraja izgore. Osjećam svjetlost u dubini duše, vidim ono što u nama gori od pamtivjeka, ono što mnogi traže izvan čovjeka, tajnu za koju vjeruju da se krije u nebeskom svodu, istinu koja se krije u svjetlosnoj galiji, u duše naše brodu.
http://dinaja.blog.hr/
4 Kommentare:
samo u nama su odgovori, čak i kad su u suprotnosti sa našim kompasom, u tom trenutku vode nas čudnim putevima - nama nepoznatim, nama čudnim, nama nekako teškim, ali kad se sve rezimira - duša je ta koja srce Neba dira :)
da to je to, to je srž našeg postojanja, srž svih srži..neki uistinu misle da su pronašli toplu vodu i zaluđuju neuke u nekevim nebulozama koje nemaju osnove u zagrljaju mistike i znanosti....imaju osnovu u zaradi koja im daruje sigurnost da mogu i dalje zaluđivati neuke....a to je najodurnija slika ljudskog karakte, grozim se od nje...:-)))
Svidja mi se ova prica o grbu Nielsa Bohra... i cijeli je blog prozet duhovnoscu, uzitak za citanje!
hvala riječanko, i meni se sviđa tvoj svijet.....:-)))
Kommentar veröffentlichen