Koloplet života

Prijatelji odlaze, nestaju u rojevima zvjezdanoga praha, gube se slike njihovih osmijeha u zrcalima naših duša, ali ostaju uspomene na naše zajedničke korake ovom čudesnom stazom punom uspona i padova. Mnogi od njih su poštivali pravila ovoga životnog ruleta, neki su stavljali sve na jednu kartu u partiji koju nazivamo ljubav, a poneki su uvijek bili veseli pijuni iza zrcala svijesti u čarobnoj zemlji vječnih snova. Bilo nas je mnogo, bilo nas je tamnoputih, plavokosih, bilo nas je sa očima boje meda, boje oceana, boje zelenih livada, boje vječnog sna koji su cijeli svoj život snivali. Događalo se djetinjstvo u nama, događao se vodoskok tek probuđene mladosti, fontana puna uzavrelih hormona, a onda smiraji, uranjanje u zrelost do sljedećeg važnog eona našeg postojanja, još jednom uranjanje u nešto nepoznato, nešto novo, nešto o čemu smo samo čitali i vjerovali da smo spremni za te vidljive i nevidljive promjene na našim fizičkim tijelima. Čuvar zvijezde pod kojom smo rođeni bdije nad našim životima i zbraja naše trenutke do nama nepoznate sume koja će nam svima najaviti odlazak svjetlosnom stazom u beskrajna polja vječnog postojanja. Lutali smo, često smo slijedeći mirise tek procvijetalih cvijetova ljubavi, zalutali u vatenoj stihiji puberteta. No putokazi koje su nam ucrtavali zreliji od nas su nas vraćali na izvor na kojem smo gasili plamene jezike neznanja i uranjali u ocean istinskog života. U kolopletu života samo odabirali one mogućnosti koje su nas izdizale na pijedestal trenutka i onda smo sigurno koračali putevima osobnih snoviđenja, tražeći još bolje mogućnosti. Mnoge su fascije iz našeg zajedničkog životnog spleta otišle prerano od nas, ali mi danas u vrtlogu promejna u nama, u ovim trenutcima još jednog sazrijevanja, u spoznaji da se u fontani svijetlosti ponovo nazire ples poludjelih hormona, zadržavamo sjećanja na njihove sjenke, na sjenke s kojima smo odplesali mnogi životni bal. Ovo je još jedan trenutak buđenja u zagrljaju uspomena, trenutak u kojem vidim čudesnu svjetlost na pijedestalu života koji se nazire u labirintu odsanjanih snova. Tu, da upravo tu, se krije početak klupka vremena iz kojeg je Arijadna za svakoga od nas ostavila svjetlosnu nit postojanja u ovozemaljskom životu. Pokušavaju nas naučiti životu, onako olako, onako tek pišući nam packe, šireći strah od osvete nečeg nepoznatog. Neki samoprozvani majstori arhitekture naše duše nam nude tlocrte i nacrte za geometriju naše duše, a zauzvrat traže odustajanje od slobode postojanja. Zaboravimo njihova zloproviđanja, spoznajmo da je svatko od nas unikat, jedinstven i neponovljiv u ovom čudesnom beskraju u kojem se izmjenjuje djetinjstvo, mladost, zrelost i starost i da svaki čovjek u svom čarobnom svijetu iza zrcala svijesto zrcali početak postojanja. Osluhnimo uspomene, u strunama našeg vremena trepere misli i osjećaji otišlih prijatelja. Vjerujmo im, njihove duše sjedinjene u kolopletu vječnosti nam poručuju, nema je uistinu ne postoji tamna strana ljubavi. A život?pitamo se.
Istinski življen život je koloplet istkan od tkiva sa izvora iz kojeg izvire LJUBAV.

http://www.webstilus.net/content/view/10484/65/
http://dinaja.blog.hr/