Leonardo da Vinci, čovjek i njegovo umijeće

Razmišljajući o umijeću svakodnevnog pokreta, o univerzumu čovjekova uma i njegovoj spoasobnosti da nemoće učini mogućim sjetih se Leonarda da Vinci i njegovih anatomskih skica u kojima je ljudsko tijelo uvijek u pokretu. Umjetnik je koristeći se perspektivom dočaravao i četvrtu dimenziju ljudskog postojanja, one je svojim djelima dodavao svjetlosnu dimenziju svoje svijesti i uvlačio gledaoca u prostor- vrijeme svoga djela.
Njegov čovjek zatvoren u kvadrat i njegove ilustracije knjizi "Di divina proportione" od fra Luca Paciolija iz 1509 godine su dokaz trepravosti i spiralne dinamike njegova uma koju je on pretvarao u izričaj koji još uvijek u našim umovima budi znatiželju i čuđenje. Leonardo da Vinci je odnos tog osnovnog zakona u prirodi nazvao sectio aurea, zlatni rez.

Slijedeći Vitruvijevu tvrdnju:
"Ako se naime od dna nogu do vrha glave uzme mjera, pa se ona prenese na raširene ruke, vidjet ćemo da je širina jednaka visini kao što je to i kod površina koje su prema uglomjeru kvadrat. Kad bi na primjer čovjek legao na leđa i raširio ruke i noge, i kad bismo vrh šestara postavili na njegov pupak i opisali kružnicu, ona bi se dirala prsta ruku i nogu" Leonardo da Vinci je unio u svoje djelo još i dinamiku pokreta i tako pokretom kvadrirao kružnicu.
Leonardovo djelo je još uvijek živo i širi se zakonom zlatnog reza do naše današnje spoznaje. Kada promatram njegovu ilustraciju između moje svjesne spoznaje i slike se zatvara zlatni pravokutnik, postaje magični kvadrat i ja osjećam nastajanje zlaćane spirale koja završava u dubini moga emocionalnog uma.


Da Vinci je spojio vjerovanje, zananost, umjetnost i filozofiju u jedno otvoreno djelo koje se kao i univerzum još uvijek svojom spiralnom dinamikom širi o osvaja naše umove. On je kvadrirao kružnicu iako to još uvijek teoretski nije dokazljivo, ali je uspio svojim djelom ostvariti dinamiku najsitnijih čestica naše spoznaje i mi nesvjesni promatrači njegovih djela zatvoreni u kuglu koja nas sa njegovim djelima spaja svojim osjećajima stvaramo geometrijska tijela iz kojih izrastaju dinamičke spirale i pretvaraju se u vrijeme našeg postojanja. Pričinja mi se kao da je svojim djelima postavljao pitanja na koja mi promatrači danas još uvijek tražimo odgovore. Iz zagonetki njegova uma su proizašli poticaji za traženje zagonetki u mom umu. Leonarda je zanimao više let nego ptica sama, povijenje vlati nego busen trave, virovitost vode nego korito rijeke i više djelotvornost nego statičke činjenice pa je on u svojoj skici čovjek u kvadratu i kružnicu slikao dinamiku pokreta kojim čovjek stvara svoj prostor i svoje vrijeme.
Kao što je Leonarda zanimao više let nego ptica sama tako mene danas zanima i nastajanje začaranog kruga ljudskog postojanja.

Začarani krug ljubavi

Krug u krugu kugle postojanja, krug što čine ga ljudske ruke, krug što se širi svjetlosnim strujama unutarnjeg svemira, krug što se odupire mnogim životnim olujama. U tom krugu svjetlosnom, u toj niski sreće, iskra se za iskru ljubavlju hvata čineći najčudesnija srcemsrcu zauvjek otvorena vrata. Iskrice se množe nježnim dodirima, snagom volje, željom i plamom prihvaćanja. Svjedočanstva svetoga grala što vatrenim putevima tijela oduvijek su tekla, purpurna rijeka ljudskih osjećaja koja sve zle misli pretvara u razumjevanja, sve uzroke tajne pretvara u srca milovanja. U tom krugu svetom životna se škola krije, u njemu se trenutak trenutku radosno smije, sjedinjuje snagu svih ljudskih misija u zanosni ples izrastajućih emocija. U čarobnom krugu dlanovi se griju, primaju i daruju ljubavnu energiju, sjedinjuju se sa svemirskim strujama i prkose sretni nepotrebnim duševnim burama.

Naslovnica moje knjige "Umijeće svakodnevnog pokreta" iskri Talentom Leonarda da Vinci-a. Posudih njegovu skicu dinamike pokreta kao dokaz da pokret počinje u našim glavama, a ne u mišićima. Razmišljanje je spiralna dinamika iz koje, slijedeći zakon zlatnoga reza, proizlazi zlaćana spirala naših misli. Umijeće razmišljanja, uzburkava u meni energiju i ja pretvaram doživljaje umjetničkih djela u moju ideju o umijeću svakodnevnog pokreta. Tada nestaju granice između vidljivog i zamišljenog pokreta, nestaju ograde uzroci nepostojanja u svjetkosnom krugu ljubavi. Pokret u svom nastajanju slijedi zakone iz kojih se razvio prvi pokret, manu propria pokret je primum mobile, actus purus, prvi treptaj oka prirode, treptaj koji je u sebi sjedinio sve zakone, sve geometrijske likove i sva geometrijaska tijela i izrastao u život.

http://dianoetika.blogspot.com/2008/03/dianoetika-krunica-kugla-i-magini.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=11671

http://dinaja.blog.hr/