Put svile u ljudskoj svijesti

Pars pro toto.....Dio za cjelinu ...
Cjelina nije nešto što se tek ima nametnuti odvojeno postojećim dijelovima – ona je, naprotiv, tlo iz koje su ''odvojeni dijelovi'' uopće mogli doći u postojanje ... iz Uvoda u filozofiju ....


Svila je tajnovito vlakno čije niti proizvodi svilac i sjedinjuje ih u čudesnu cjelinu koju ljudska ruka ne treba presti. Volim slagati naizgled ne spojivo u cjelinu spoznaje, služim se mogućnošću umreženog razmišljanja i sjedinjujem nabacane misli u kolaž svijesnosti o pročitanom. Čitam tekstove o vegetarijanstvu, tekstove o uzdizanju ljudske duhovnosti na pijedestal svijesti u kojoj će osjetiti ljubav prema svim živim bićima, svijesti kojom će širiti samo ljubav i mir u svjetlosnoj dimenziji svog postojanja. Pratim prosvijede onih koji se bore za život svakog živog bića, onih koji optužuju one koji nose krznenu odjeću, razumijem filozofiju društva za zaštitu životinja i podržavam je u toliko da ne kupujem luksuzne predmete proizvedene iz, nasilnom smrću živih bića, proizvedenih  životinjskih vlakana.
Svilena buba  se ugnjezdila u mojoj svijesti, hrani se umjesto dudovim lišćem mojim emocijama i tka svilene niti za spoznaju mozaika složenog od kontroverznih članaka i čeka da čovjek u čovjeku, čovjek sa dlanovima punim suptilne energije i leptirom u avataru, odluči što je ono što čovjeka čini čovjekom, da prestane u košarici, koju nudi na sajmu duhovnosti, nagomilavati djeliće koji ni u kojem slučaju ne mogu srasti u cjelinu uvjerenja kojim se želi predstaviti, uvjerenja kojim želi poučiti čovjeka u čovjeku na njegovom puta ka ostavrenju duhovnosti u sebi, čovjeka kojeg istovremeno optužuje da se svoje ljudskosti srami, a sam tom čovjeku nudi tekstove o mukotrpnom ubijanju malenih gusjenica koje su svojim suzama ucrtale put svile.  ''Da bi se proizvelo 100 grama svile, potrebno je ubiti otprilike 1500 dudovih svilaca tako da ih žive skuhaju.'' stravična spoznaja, jeziva istina, tragična stvarnost.

Nekoliko čahura se sačuva da bi se razvili leptiri potrebni za razmnožavanje. Kad ženka izleže jajašca, zdrobe je zbog provjere zdravstvenog stanja. Ako se pokaže da je bila bolesna, njezina jajašca unište. Nakon parenja, muške leptire zatvore u košaru i bace. Zbog više generacija uzgoja leptiri više nemaju sposobnosti letenja te ih najčešće iz kanti pojedu ptice ispred uzgajališta svile.
Iz deset razmršenih čahura nit svile može doseći visinu Mont Everesta.  

Uspoređujem niti koje mnogi kradu, posuđuju, uzimaju iz čahure dudovoga svilca, uspoređujem ih sa nitima ljudske svijesti koje izrastaju iz sinapsi čovjekova mozga, sa nitima koje tkaju umreženost našega znanja, naše ljubavi i našeg vjerovanja i zaključujem da bi se slijedeći treptaje svilenih niti ljudske svijesti mogli dva- tri- četiri puta uspeti na vrha svijeta i tako izrasti iznad neljudskih pobuda. Tragedija je u tome da mnogi radije pišu o svilcima čije treptaje ne osjećaju dušom, radije razmišljaju o materijalnom profitu koji izrasta iz utrobe živućeg bića koje ne priznaju na ljestvama svoje ljudskosti, o biću koje slijedeći svoje neznanje slikaju na avataru svoje nesretne duše i jasno očekuju da im se zbog njihovog ne znanja oproste sve grubosti koje su prosuli nad ovim čudesnim leptirasto- svilenkasim svijetom, nad kaležom, svetim gralom, svetoj čahuri iz koje izrastaju svilenkaste niti ljubavi, vjerovanja i znanja čovjeka u čovjeku.
Grozim se gledajući avatar sa leptirićem i dlanovima na kojima Anđeli sniju svoj svilenkasti san, dlanovi čovjeka koji isto tako gnječi i ubija leptiriće, avatar ispod kojeg se redaju copy- paste tekstovi o tim čudesnim nitima, nitima koje su izrasle iz duše univerzuma,  iz vječnih treptaja leptirovih krila u srcu čovjeka u čovjeku i nadam se duboko se nadam da će ta serija copy- paste tekstova završiti tekstom koji je sjenka duše već objavila, tekstom koji nas poziva da spoznamo šta svojom pohlepom činimo tim treprevim živim bićima, da prekine nagomilavanje već davno poznatih, ali još uvijek, čovjeku u čovjeku, bolnih činjenica, da prekine nagomilovanje naučenog neznanja jedne vječno nesretne duše, duše koja treptaje leptirovih krila još uvijek nije osjetila u sebi.

Dum spiro spero,  da ja se još uvijek nadam, u nadi je spas.

http://dinaja.blog.hr/