Simfonija cvijeća

Često smo na trgu cvijeća uranjali u praskozorja upijajući mirise svitanja i simfoniju boja satkanu od latica bezvremena i mirisa krizantema. Hortenzije su nam šaputale pjesmu o ljubavi jednog davno umrlog poete, poeziju koju smo živjeli na obroncima snova i jave koja se iskrila u našem vjerovanju na nju. Vjerovali smo u trenutke koji dolaze i živjeli treptaje oka u kojima smo osluškivali tišinu svitanja i simfoniju cvijeća koje je ostavljalo svoje pupljke u našim mladim srcima. Puno godina kasnije smo se našli na sajmu cvijeća i poželjeli probuditi davne uspomene na proljeća mladosti. Cvjećarice više nisu kao onda slagale pušleke različitih boja, strogo dizajnirano cvijeće je bez mirisa i drhtave simfonije boja zrcalilo sliku novog vremena. 

Zaustavih se pored dame od ruža i poželjeh udahnuti miris iz oluje ruža, osluhnuti simfoniju cvijeća. Izgeladalo m je kao da su ruže prestale mirisati, kao da je cvijeće prestalo govoriti, kao da je prestalo skladati simfoniju snova. Bilo je uklješteno u trend vremena, okupano kozmetikom kao lice ostarjele dame koja iza šminke krije svoje pravo lice. Boje, mirisi, znakovi osjećaja i ljudskih stanja, nisu zaplesali onaj drevni ples, onaj najljepši i nezaboravni ples naše mladosti. Prisjetih se Londona i muzeja Madame Tussauds. Cvijeće je bilo poredano kao voštane figure u muzeju i ja na sajmu cvijeća osjetih hladnoću, za pasivne konzumente prirode, smišljeno složenih aranžamana i prisjetih se jednog buketa iz vremena oluje ruža i pjesama koje su izrastale iz topline duše i postajale izričaj srca.

Stajala je tužna u svjetlosti svijeća,

duša joj je ćutila osjećaja znanje

koje se zrcali u ljepoti cvijeća

cvijeće srca njenog, njene davne sanje.

Tajanstveno svjetlo i Amorov hram,

maglovita sjećanja na ljubavni zov

treperava mladost, djevojački sram

žena sakri žudnju pod nebeski krov.

Mirisi se šire, miluju srce i bude čežnje

žudnjom dušu uzdižu do nježnosti vrha

milovanjem strasnim iskre davne težnje

ljubav samo ljubav  života je svrha.

Širi ruke, usne, udišuć' života krijep

oslobađa u dubinu pretočeni miris

tijelu osjet vraća da ne ostane na mirise slijep

da vidi miris ruže i  osluhne drhtavi iris.

Ljubav srca srcu najviše joj znači,

u njenoj se biti svjetlosti izvor krije.

Duša svoju sjenku mirisom oblači

Amor i Psiha, ljubav drevna njeno srce grije.

Zalutavši slučajno na sajmu snova,

u svitanju prvo sreću svoju nađe

misleć da slučajno za nju ne postoji

i da joj sudbina ne dopušta krađe

 u miris je cvijeća uplitala sanje

svu ljepotu duše i svjetlosti danje.

Vijenac sad se blista velik, zlatan, ubavi

u ime naših duša, u ime blage ljubavi.

Na našem trgu cvijeća se danas odigrava rat svjetova, trešte topovi taština i zaglušuju simfoniju cvijeća koju smo u onom davnom proljeću sretni osluškivali. Neki novi klinci, ne poznavajući poeziju cvijeća, ne osjećajući snagu svjetskih trgova cvijeća,  pišu izvještaje o festivalu cvijeća i  daleko od trgova cvijeća uživaju u figurama koje ne mogu zamjeniti one drevne Škurlove i Prevert-ove stihove, ne mogu zamijeniti one davne pušleke koji su bojama i mirisima skladali nezaboravnu simfoniju cvijeća

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://dinaja-dinaja.blogspot.com/

http://dinaja.blog.hr/