Varijacija na temu, anima mundi i njen zagrljaj

Lutam snena ljubavlju prosutim zvjezdanim stazama

snivam o ljepotama što se u sutonima kriju,

dlanovi miluju, u nebeskim vazama,

magličaste cvijetove

te čudesne vječne duše neba svijetove,

da se anđeli u svojim treperavim fazama,

jutrima u ljepotu dnevne svijetlost sliju

i plavu planetu svojim rukama griju.

Koplja dnevne svjetlosti,

kao strijelice Kupidove poslagane,

kao kapljice životnog slapa,

taj čudesni trenutak smjelosti

budi sjećanja i uspomene

u prošlosti izgubljene,

i pretvaraju njihovu prošlu ljepotu

u treptaj oka u dušu materije i života dobrotu.

Iskre sjećanja, uspomene se bude,

sve one već zaboravljene tuge,

neki rastanci zalutali u daljine,

trepere bojama vječne nebeske duge.

Vidim staru trešnju u odori kiše

i srce urezano, srce koje ne voli više,

a na suhoj grani poezija vode sjaji

blješte kristali i smiješe mi se u potaji.

Čujem šapat neba,

zvijezdane staze me u snove vode,

ljepotica noći, jedna zvjezda sjajna

jutra najavljuje bajna,

ljubav, u srcu vječno skrivena tajna,

šapuće duše neba glasom

isplakane suze su poezija vode

i tvoj zvjezdani put do željene slobode.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dianoetika.blogspot.com/2010/01/anima-mundi.html
http://dinaja.blog.hr/