taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 11. Mai 2010

Zvjezdana slova



Ispisane srcem riječi čudesno u sjećanju sjaje, čarobno snagu u sebi nose, poklanjaju ljepotu, šire dobrotu, zagrljaje sjetne i vječnu toplotu. Slovima satkanim od zvjezdane prašine ispisane riječi ne odlaze u zaborav, one svjetle pravdom, blagoslovom, u srcima grade hram znanja, ljubavi i sreće. Ta blistava slova u riječi pretvorena skladaju nisku vrijedniju od zlata, nisku dijamantnog sjaja što dušu čitaoca zauvjek krasi. Duša se hrani ljepotom izraza, svijetlom napisanog i pamti pročitano. Knjiga napisana srcem slično zvjezdanim stazama nosi našu dušu u beskraj pišćevog zanosa, otvara joj pute ka vječnom izrastanju u čudesnom duhovnom postojanju. Tada je svaka napisana riječ zrcaljenje zvijezdnih slova u nama samima, a svaka izgovorena riječ je blistava kapljica u kristalnoj rijeci naših razgovora, riječ izgovorena snagom zlaćanoga praha. Sve pročitano, sve zapamćeno ostaje u sjećanju kao mliječni put ka dalekim galaksijama, kao most ka nepoznatim svijetovima, blješti u nama spektrom duginih boja, iskri kristalima naših sjećanja i sjedinjuje nas sa beskrajnim univerzumom znanja, ljepote i lakoće postojanja. U sjećanju blješte Danteovi krugovi anđeoskim sjajem, njegov nebeski orao treperi sunčanim zrakama, Petrarkina ljubav iskri ritmom čudesnih soneta, mi čujemo Shakespeareovog slavuja i sjenicu, nestajemo u Proustovom bezvremenu i krećemo u potragu za igubljenim vremenom, osjećamo okus malenog kolačića utopljenog u čaj, sudjelujemo u Kafkinom traženju izgubljenog dvorca, suosjećamo sa Camusovim strancem i razumijemo njegova Sizifa. Knjige napisane srcem iskre zvijezdanim slovima, one zauvjek blješte u našoj duši, postaju svijetlosne zrake kojima gledamo sebe i vječni zvjezdani zagrljaj sa svijetom u kojem živimo.
http://dinaja.blog.hr/
http://www.webstilus.net/content/view/9880/65/

Kommentare:

shadow-of-soul hat gesagt…

"Vino i muzika raduju naša srca, ali još više ih raduje ljubav prema mudrosti."
(Josip Sirijac 190. prije Krista)

to sam pročitala ovdje, na tvojoj web stranici... i tu se krije jedna fina istina... ljubav je inspiracija i za napisano i za nenapisano, jer ljubav osjeća nas prije, nego mi osjetimo nju... :)

artemida hat gesagt…

ljubav ta tajnovita droga koja nas cijeli život opija i liječi od ponekad i od nas samih.tko ne zna što je ljubav ne zna što je život......
jer ljubav je život...:-))