Fontana svjetlosti

Umjetnici pokreta su prepoznatljivi po svojim pokretima, u njima se zrcali težnja ka izričaju svijeta koji izrasta iz trenutka u kojem cvijeta njihov iskustveni svijet. Taj iskustveni svijet iz kojeg se rađa pokret plesača, antropološki sažeto, pronalazi svoja dva polazišta i to u umjetnikovim osjećajima za pokret i zvuk. Spajajući ta dva osjećaja sa osjećajem za ritam, on osjeća i vrijeme, onaj trenutak u kojem pokret uistinu postaje živuća arhitektura njegova tijela i sjedinjuje ga s prostorom u kojem pleše. Koreograf crta svoje misaone slike i na papiru nastaju kružnice, zakrivljeni trouglovi, kubusi, tetraederi, poliaederi, a plesač, nošen zvukovima melodije, pleše to nacrtano i dočarava nam višedimenzionalnost svoga utjelovljenog uma, svojim izričajem crta svoj unutanji svemir. Te slike koje gledamo na sceni teatra doista imaju perspektivu i prisjećaju nas na renesansnu umjetnost, a u plesačima prepoznajemo likove koje plesom predstavljaju. Promatrajući tijelo plesača, ono nam odaje svu svoju ljepotu, sve svoje proporcije i sklad.

Svaki čovjek krije u sebi uspavanog plesača, svoje pokrete, svoj način kretanja i mogućnost oblikovanja te čudesne energije koja nas od rođenja do smrti sjedinjuje sa univerzumom.
Predivan se osjećaj probudi u meni kada postajem svijedokom trenutka u kojem pacijent nakon dugotrajne borbe s osobnom Ja-maskom iznenada uspije podnijeti kritiku svog snažnog misaonog uma i osjeti ples svog srca i dozvoli svojoj duši da zapleše ritmom svjetlosne energije svoga unutarnjeg svemira. Nekad je to prasak, divlje pražnjenje nagomilanog bijesa, tuge ili straha, a nekad je to suptilan, jedva primjetni pokret ruke ili glave koji govori nježnije i potresnije od bilo kakvog verbalnog objašnjenja. Da, tada riječi nisu potrebne, tijelo progovori svojim suptilnim jezikom, tijelo taj čudesni sanjar u kojem se u tom sretnom trenutku naša duša sretna budi. Oni koji jednom spoznaju istinskog plesača u sebi, osjećaju da njihov pokret postaje metoda duhovnog rasta, energija kojom oblikuju svoju duhovnost. Probijajući pokretom unutarnje blokade i plešući iz srca dušom osjećamo svoje zatomljene mogućnosti i koračamo zvjezdanim stazama svog unutarnjeg svemira, lebdimo beskrajem svog unutarnjeg neba.

No da bismo ušli u dubinu samoga sebe, da bi osjetili kristaljenje svog unutarnjeg svijela i njegovo prelamanje u santi leda svoje duše, prvo moramo postupno, sloj po sloj, razotkrivati svoja, iza maski skrivena, lica, ona lica za koja su naša istinska stvarnost, naš život. Ispod maski se uvijek krije ono što ne želimo da drugi vide u nama, ono što smatramo da bi bilo bolje da nemamo i što nam uistinu i stoji na putu do tajnovitog zamka u kojem se krije uspavani plesač. Prikrivanje, potiskivanje i negiranje tog “negativnog” dijela osobnosti ne vodi do ispunjenja, već do nezadovoljstva, srama, depresije i nemogućnosti za iskreni, uistinu iskreni kontakt sa drugima. Tek kada se usudimo upoznati i priznati taj otuđeni, “sramotni” dio sebe, pogledati ga, pokrenuti i dozvoliti drugima da ga vide, tek tada se otvara mogućnost da doživimo svoje pravo duhovno Ja i da se pokažemo drugima u svojoj ranjivosti i ljepoti, da izađemo sretni pod koplja dnevne svjetlosti.
Idući put kada se pogledaš u ogledalo, samo pogledaj kako su ti uši priljubljene uz glavu; pogledaj liniju rasta kose; sjeti se svih koščica koje postoje u tvom ručnom zglobu. To je čudo, ples je slavljenje tog čuda, je misao velike plesačice Marthe Graham koju držim na zidu u ordinaciji.
 "Energija srži je dostupna na svakoj razini terapijskog rada i ona pomaže klijentu da prođe kroz teške i bolne stupnjeve osobnog rasta. Klijent uči da drugi ljudi ne mogu pokrenuti njegovu energiju – on to sam čini. Drugi ljudi ga ne mogu prisiliti da nešto osjeća – osjećaji se javlju zbog njegovih osobnih percepcija. Drugi ljudi, uključujući i terapeuta, ga ne mogu integrirati – to je njegova zadaća. Pitanje «koja je moja životna zadaća?» istražuje čudesnost srži jer se jedinstvenost svake osobe očituje u njezinoj srži, a ne u vanjskoj osobnosti; u srži se ne nalaze samo pozitivne emocije, već i talenti uma, volje i tijela, urođeni darovi prirode. Vjerujem svom razvoju, svojim bivšim i sadašnjim klijentima te genijalnim umovima svih kultura i vremena, da postoji ujedinjavajući, stvaralački princip kojemu teže sva živa bića. Mnogi ga poštuju kao Boga. Ja ga poštujem kao boga koji živi u svakom ljudskom biću." poručuje nam dr. John Pierrakos otac terapije tijelom Core energetic, čovjek koji je u svoju metodu sjedinio Freudovo nesvijesno ONO i Reichovu bioenergiju.

Ljudsko tijelo je fontana svjetlosti, iskričavo kristalno zdanje u kojem se sjedunjuju sve energije univerzuma i plešu svoj vječni tango.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=19244
http://dinaja.blog.hr/