taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 1. Mai 2010

Lutalice tuđim snovima ili tek utopljenici u beskraju neznanja?



Osjetih zov nebeskog vretena, začuh tajanstveni glas istine, poziv iz unutarnjeg svemira i prošetah virtualnim svijetom. Zalutah u svijet čudesnoga maga. U tom svijetu blješte tuđe misli, copy- paste tuđih snova, posuđena osjećanja tuđih osjećaja. A onda krenuh dalje tražeći kreativnost ljudskoga uma, umijeće ljudske duše, snagu ljudskog srca.
Zaustavih se na ovoj stranici
http://www.webstilus.net/content/view/11941/64/
i osjetih drevne treptaje moje mladalačke duše. Nešto poznato, nešto davno izrečeno me pozva na lutanje davno objavljenim tekstovima i odjednom u zagrljaju davnih istina osjetih smirenje, osjetih snagu onoga što sam davno, jako davno, osjećala i u nezgrapnosti moje snene duše, nezgrapnošću tadašnjeg neznanja i napisala. Zaiskriše kristali iz kojih sam krenula na putovanje ovim virtualnim svijetom i u tekstu objavljenom na adresi
http://skola-drzanja.blogspot.com/ 
na desnoj strani ovog davno objavljenog posta sretoh svoja drevna previranja, pročitah ponovo već davno zaboravljenu POZIVNICU moje snene duše svim dušama svijeta i uronih u moja drevna snoviđenja.
Srce mi šapnu miruj draga, miruj u spokoju djeteta u sebi, miruj u izričaju duše i ne dozvoli umu da probudi emocionalnog vampira u tebi. Čudesan, čaroban, treperav i vječno postojeći osjećaj lakoće postojanja se ponovo zaiskri u meni. Davno napisano, skoro zaboravljeni izričaj se ponovo iskri na stranicama ovoga virtualnog svijeta. Osluškujem šapat moje snene duše i uživam u svemiru mojih drevnih osjećaja koji se pretvoriše u rimu koja će možda jednoga dana zaiskriti u nekoj zbirci pjesmica koje će krasiti regale u knjižarama i postati tajnim svjedokom mojih snoviđenja, svjedokom posuđenih svjetlosnih iskrica sa moga unutranjeg neba, stražari na vratima moga vremena, nevidljivi čuvari mojih davnih snova koje podjelih sa čovjekom u čovjeku. Ne osjećam to kao prevaru, ne osjećam kao krađu, ne osjećam gorčinu, ne osjećam bjes. Danas osjećam ljepotu i lakoću postojanja i potvrdu da nisam uzaludno živjela.

http://skola-drzanja.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

4 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

dakle, hoćeš reći, da na ono što sam pohvalila na magicusu - je tvoja pjesma????????????

halo??? ono je tvoja pjesma, na magicusu pod tuđim imenom?

to si ti napisala? a netko je to prikazao kao svoje, samo malo preradio?????

đizus!!!!! zato sam se i divilia toj pjesmi jer me privukla.... a ono si se ti zrcalila u njoj! :)

ajmeee :)

Unknown hat gesagt…

da draga moja.tek danas odkrih tu posudbu ideje.........ah sve više i više volim svoje stare pjesmuljke jer bude u drugima pohlepu...........

Anonym hat gesagt…

mein Gott, das ist unglaublich!

Unknown hat gesagt…

ma pohlepa je rućna riječ....to je tek posudba koja se ponekad zaiskri u rimi koja davno napustih u izričaju.........neke duše me doista vraćaju u mladost u vrijeme nezgrapnih izričaja.........