Kristalni šapat srca

Začuh šapat srca u tišini jedne davne večeri dok sam sjedeći u gledalištu promatrala na pozornici pokrete mladog koreografa postmodernog plesa. Xavier Le Roy, diplomirani doktor mikrobiologije, nam je prije početka predstave rekao da je, promatrajući pokrete najsitnijih živućih ćelija pod mikroskopom, odlučio te pokrete pretvoriti u ples kojim bi pokazao kako ljudsko tijelo uistinu djeluje, da bi dokazao da duša šapuće odkucajima srca i pjevuši kristalima koji se zrcale u kapljicama krvi. Probudio je u sebi netopira, više nije morao slušati nego je počeo osjećati frekvencije zvuka i po njima se orijentirati u prostoru koji se istovremeno prilagođavao njegovim pokretima. Krenuo je u školu plesa i s vremenom postao plesač- koreograf unutarnjeg svemira. On pleše sam, njegovi pokreti izrastaju iz njegovog znanja o mikrobiologiji i uistinu pričaju priču o nastanku i razvoju života u nama.
Te večeri su na zidu bile projektirane pokretne slike na kojima su treperale najsitnije ćelije ljudskog tijela, vrtile se duple spirale, skakutala crvena krvna zrnca, proteini i hemoglobini, sjedinjavali se neuroni, plesale živčane stanice i slijedeći embrionalne oblike izrastale u čovječje tijelo.
On je na pozornici svojim pokretima uistinu oživljavao ono što smo gledali na platnu. Tehnikom usporenih pokreta, njegovo tijelo je uistinu mjenjalo oblike, pa se pred našim očima prezentirala igra između sakrivenih i vidljivih djelova tijela. Meni se činilo da sjedim u predavaoni i slušam predavanja iz citologije, anatomije i kineziologije u isto vrijeme.
Zanesena tom igrom na pozornici osjetih treperenje mog unutarnjeg netopira, rađanje slobode kojom mi je tijelo počelo svojim šapatima pričti  priču o nastajanju života u meni. Poželjeh to šaputanje pretvoriti u razumljivi jezik kojim bih vam mogla opisati taj osjećaj. Tada shvatih da svatko treba probuditi netopira u sebi, naučiti slušati šapate svoga srca, osjećati svoje unutarnje zvukove, a onda sam za sebe u sebi razviti i razumjeti govor svoga tijela.

http://dinaja.blog.hr/