taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 4. Mai 2010

Slonovska sreća



Zanesena ovim sretnim trenutkom satkanim od  priča u kojima slonovi donose sreću i tkiva vječnosti, ovim trenutkom u kojem osjetih energiju istinskog postojanja u pastelnim bojama svijetlosti i tonovima zova prirode, te nečujne tajanstveno- svjetlosne muzike. U tom alkemijskom treptaju oka osjetih postojanje tajnovitog kamena mudrosti u sebi i uronih u  još jednu dimenziju, dimenziju bezvremene sreće. Spoznah komplementarnost onoga od čega sam sastavljena. Tijelo u kojem se nalazim postade moja misao i moj osjećaj, ideja s kojom u isto vrijeme mogu biti i tu i tamo, osjećaj koji u meni iskri valove oceana duše i kristalni prah tijela, san otaca kvantnoga svijeta koji tek naslutiše mogućnost istovremenosti. U tom novom vremenu postajem paketić kvantnoga svijeta, osjećam kvantno stanje sebe same i teleportaciju latica mog kristalnog cvijeta. Energija koju osjećam ulazeći jutrom u državu sunca je jedna velika, ujedinjena kreativna misao, bezvremeni zagrljaj čovjekove duše sa dušom svijeta. Čujem melodiju, zov slobode u sebi, osluškujem svjetlosnu muziku koja treperi u meni, zvuk koji se javlja u sretnom trenutku u kojem moja čežnja dodiruje grmove zrelosti i ubire plodove saznanja iz krošnje spoznaje svih prošlih godina. Taj zvuk me odnosi na planetu Maloga Princa, na zvijezdu na kojoj sunce nikada ne zalazi. I tada sam sigurna i sretna, jer svako lutanje ostacima života završava na krilima simfonije univerzuma i ja se uvijek sretna vraćam kući, u luku  istine života  i tada znam da su sva moja sjećanja izrasla iz predivnih snova koje već godinama budna sanjam. Naučih osjećati dušom  i sada sigurno znam da sretan i radostan čovjek nikad nije sam, da se iz sretnih sjećanja uvijek rađa vječno novi san i da k meni noću hrli i smiruje me moj srećom okrunjen odlazeći dan. Čudesno je to sjenke duše moje znanje, kristalno jasno mog postojanja zdanje, zdanje duše moje, satkano od snova, SREĆA, ta draguljima srca okrunjena uvijek dimenzija nova.
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: