Tao? ah da, to je umijeće umijeća življenja.

Umijeće je vrlina, umijeće je strast, umijeće je snaga sretnoga trenutka, umijeće je relativnost apsolutnog znanja, trenutak pun želja, žudnji i htijenja, tišina uzburkanog srca, tajac duše u zagrljaju svjetlosti vječne, te čudesne melodije što nježnošću svojom u žestini svijeta drobi čvrstinu kamena, u olujama blaži snagu stijena i u dubini bića postaje blaga osjećajna ponornica, u oceanu života postaje umijeće uranjanja u kaplju trenutka u kojem se zrcali cijeli svijet. Umijećem umijeća mi trajemo u nutrini, vjekujemo u toj kristalnoj vitrini, postojimo u sretnom trentku, u tom stvarnom djeliću vremena umijećem gasimo bjes i ljutnju koju neumijeće ispoljava, dozvoljavamo vulkanu da umijeće u nama kao lavu isijava. Umijeće je piti mudrost sa izvora drevnog, brati cvijeće sa grma još snenog, udisati mirise koji nas umijećem opijaju, sudjelovat u čudesnoj igri svjetlosti i sjene, plesti po tonovima svemirskih zraka koje nam samo ljepotu i lakoću postojanja darivaju. Umijeće je znati gledati, slušati, mirisati srcem, znati srcem srcu poklanjat slobodu, od srca srcem srcu biti sretno vođen, uranjati u u još nepoznate duhovne dubine, osjećati, da, uistinu osjećati i voljeti svih ljudi vrline. Umijeće umijeća postojanja u sretnom trenutku spoznaje je umijeće koje svatko nosi u sebi, umijećem svoje duše snene mi kreiramo život, postajemo kreatorom kristalno jasne kapljice u rijeci vremena,  ronioci, tražioci sedefastih školjki u beskrajnom moru ljubavi, tragači za biserima u kojima pronalazimo sebe satkane od pjeska i pjene, sebe u zagrljaju vječne svjetlosti kojom se zrcalimo u rijeci bez povratka, ogledamo na obroncima univerzuma, sjedinjujemo sa dalekim galaksijama. 
Tao? ah da, to je umijeće umijeća življenja u svjetlosnom zagrljaju svog unutarnjeg svemira.
Zar to nije jednostavno LJUBAV?
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/