taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 14. Mai 2010

Erato mi šapuće.....



Ostani uvijek dijete veselja i sreće, želja napisana u mom spomenaru, želja predivnog čovjeka koji je obilježio moje djetinjstvo i mladost, želja koju desetljećima ispunjavam. Njega više nema, otišao jednog svitanja ostavivši mi svoju želju u nasljeđe. Ljubav zatvorena u sjećanje na dobročudno lice moga djeda i uspomene na poeziju njegovih suptilno izgovaranih riječi me dotiću u svakom praskozorju i ja svako jutro pružam ruke ka dalekoj zvijezdi, zvijedi koja godine ljudskoga života u svjetlosti svojoj krije, zvijezdi koju čovjekova ruka još dotakla nije, zvijezdi sjajnoj, zvijezdi koja iskri istinu čovjekova rođenja znakom i čudesno svijetlo k čovjeku  spušta svojim svjetlucavim tragom. Bisere nam šalje ta, vječne ljubavi stvoriteljica snena, bisere za nisku svih prošlih i dolazećih ljeta. Promatram kako beskraj nebeskim cvijetovima cvijeta, praskozorje već na istoku rudi. Ljubav nas zove, poslušajmo tu čudesnu simfoniju svijeta, lepršavu pjesmu u svjetlosnom zagrljaju sjedinjenja vječno sretnih ljudi, osluhnimo sonatu od snova, te iskreće tonove vječne melodije koja srodne duše sa dušom svijeta, sa plesom kristalića sjete, sa treptajima leptirovih krila u svilenkasti veo postojanja ujedinjuje. Ta ljepotica bajna, ljubavi vječne zvijezda sjajna, sije sjeme bisernoga zlata i posvećuje svaka srcem srcu srcem otvorena vrata. Hvala ti boginjo sretnoga trenutka, hvala ti biseru iz zlaćane kadene koja samo ljubav u srcu ljudskom sidri, hvala ti Venero što si moje staze usmjerila zvjezdanim putevima dobrote, ljepote i toplote postojanja. Osluškujem žubor sa dalekog vrela, čujem romor Kastalske vode, devet muza na portama Apolonovog hrama me u ovu čudesnu svibanjsku noć zovu. Uranjam u dubinu stvaralačkog tkiva, osjećam vrtnju nebeskog  vretena, Erato u mojoj svjesti svilenkasti veo prede i zvjezdanim slovima istinu o mojoj snenoj duši tka. Osjećaji blješte kao zvijezde na unutarnjem nebu,  svemirom duše pjesma nova iskri, Muza bdije nad izričajem svijesti i šapuće mi glasom iz davnina, ostani ono što si uvijek bila, ostani dijete veselja i sreće jer jedino tako se kotač tvoga života putanjom Venerinog sjaja okreće. Da, osjećam da jedino ljubav, ta čudesna spoznaja sretnoga trenutka postojanja, ljubav satkana od pjeska i pjene, ljubav je snaga koja sve boli, sve uvrede, sve zločestoće u treperavo tkanje istinskog postojanja pretvara. Hvala ti Erato, muzo poezije, hvala ti što još uvijek djetinje vrijeme, vrijeme koje nazvah olujom ruža u meni, u sretnom trenutku postojanja u drevnim snoviđenjima iskriš.  Sretna sam, uistinu sretna da osjetih snagu kapljica vode sa Kastalskog izvora, sretna sam da sam u snovima plesala sa muzama pred Apolonovim hramom, sretna sam da još uvijek osjećam tragove onog snenog, zaigranog djeteta u sebi, djeteta koje je u zagrljaju dobroga starca naučilo što je poezija.

http://dinaja.blog.hr/

Kommentare:

shadow-of-soul hat gesagt…

kad sam sjedila s tobom u Kavkazu, tj. kad sam ti prvi put pogledala u oči, vidjela sam ovo što pišeš... tad mi to još nije bilo jasno, ali sam vidjela iskrenost... osjetila sam je, a ja sam vrlo intuitivna osoba i osjetim iskrenost i osjetim neiskrenost... ti zrcališ svoju iskrenost i u očima i virtualno... na magicusu sam postavila pitanje: a kako prepoznati lažljivicu na internetu? nisam tamo odgovorila, ali znam: i preko interneta se osjeti kad netko laže.... :) znaš da znam za taj osjećaj, kao što ga i ti znaš, pa prema tome, Carice, keep going :) smao piši svojim carskim izričajem i znaj, čita te dosta ljudi, kao što sam vidjela na tvom blogu prekrasne komentare dragih ljudi... imam jednu želju, a to je da se vratiš na svoj blog.hr :) eto, razmisli :) cmok tebi i pusa Zdenku :)

artemida hat gesagt…

draga moja prijateljice, hvala ti na toplini i sudjelovanju u mojim mislima i osjećajima, hvala ti na prijateljskoj ljubavi koju darivaš......da, Kavkaz, jesenja kišica i nas dvije pri prvom susretu, a činilo mi se da se poznajemo oduvijek......ovdje sam pronašla mir, ovdje u mom sretnom trenutku je vrulja u koju se slijevaju ponornice mojih osjećaja, ovo je svijet u kojem sam počela svoje misli stavljeti u eter........bčog.hr sam napustila u vremenu velike tuge, napustila sam drage prijatelje bježeći od sebe same i od zloduha koji me je počeo proganjati........zbog tog zloduha sam napustila i webstilus...blog. hr je malena oaza na koju se s vremena na vrijeme vratim da upijem ljubav iz predivnih komentara koji tamo svjedoće virtualno prijateljstvo....ne žilim otvarati novi nick na blog.hr, a dinaja???? pa nju su ubili marlinovi podanici....cmok tebi i pusa davoru....:-)))