Slijedeći intelektualno nasljeđe onih koji su bili prije nas, iz misaono- osjetilno- osjećajnog bogatstva očeva znanosti, mi smo danas u stanju otkriti moć sretnog trenutka u sebi. To je sjećanje, to su uspomene, to su tajnoviti stražari na vratima našeg vremena, proteklog vremena iz kojeg izrastaju misaone slike, a one su odbljesci viđenog, doživljenog i pročitanog. Giordano Bruno je na kraju renesanse iz mita o Diani i Aktaionu razvio cijelu filozofiju svjesne spoznaje, Antonio Damasio je počevši sa Deskartesovom filozofijom razvio znanost o osjećajima, dotičući se Spinoze i njegove supstance sa dva atributa znanstveno objasnio prelaženje emocija u osjećaje. Suvremeni Švicarski fizičar Bruno Binggeli je, slijedeći Danteovo putovanje kroz pakao, čistilište i raj, pokušao razjasniti važnost Primum mobile, prvog pokreta, onog sudbonosnog trenutka iz kojeg je sve na ovome svijetu nastalo, onog tajnovitog treptaja oka u kojem se počeo zrcaliti svijet i čovjek u njemu..
Da vas pozovem na gledanje futurističkih filmova vjerovatno bi mi više vjerovali jer mnogi od vas žive samo za budućnost. Futuristički filmovi izrastaju iz znanosti koja se u našem vremenu širi nevjerovatnom brzinom. U odabranim umovima se rađaju ideje, koje oni pretvaraju u eksperimente i nude nam uvijek nova rješenja, uvijek bolja rješenja. Kvantizacija još uvijek nije dokazan proces koji se iz trenutka u trenutak događa u našim glavama, misaoni proces koji nam omogućava da lutamo bezvremenom i beskrajem i budemo u prisutni u raznim povjesnim trenutcima. Gledajući taj proces u filmovima mi vjerujemo da je protagonist prošao kroz zid, vjerujemo da je prošetao paralenim svemirima i da je u isto vrijeme bio i tu i tamo.
Zar se to isto nije događalo u vremenu kada su bogovi hodali zemljom? Oni su uz bljesak munje ili tutnjanje oblaka dolazili i odlazili, osvećivali se, branili, bili zločesti ili dobri. Olimp i panteon su s vremenom bili zamjenjen rajem, a danas nam znanost pokušava dokazati da se Raj nalazi upravo u našem sretnom trenutku, u alkemijskom treptaju oka, u one sudbonosne tri sekunde u kojima otvaramo i zatvaramo očne kapke.
Mi danas živimo u vremenu koje nije stvorilo nove bogove, ostala su nam samo sjećanja na bogove o kojima su pisane pjesme, epovi, bogovi koji su slikani, koji su osvjekovječeni u skulpturama, zato ja pokušavam svoje misaono- osjećajno- osjetilne sposobnosti pretvoriti u misaone slike onih bogova koji mi se sviđaju i u koje imam povjerenja. Kada stojim na pozornici velike gala predstave moga života ja u sebi osjećam Dianu, Dionisija, Atenu, Minervu, Merkura, Sofiju, Erosa, Afroditu i uz Kairosa oni se smjenjuju i preobražavaju moja stanja u svijest o njima.
Ovisno o situaciji u kojoj se nalazite, probudite u sebi onog boga koji je izrastao iz sličnih povijesnih trenutaka. Izmješajte Rimske i Grčke mitove, postanite čuvarica svoga zvanja, smirena Minerva, lukavi kao Merkur, mudri kao Atena, dozvolite Sofiji da u vama pali svijetlo spoznaje, Erosu i Afroditi da vam pričaju o ljubavi.
Sada velika gala predstava može početi. Vi oboružani snagom božanstava koja ste u sebi probudili stojite na pozornici svoga života i sigurni u sebe se odlučujete snagom svojih misli i osjećaja ostvariti umijeće pokreta, umijeće vašega življenja.
Postanite sudionik gozbe bogova, ali ne dozvolite samo svom misaonom umu, velikom Zeusu, da vlada vašim tijelom. Zeus je po mitu rodio Dionisija, boga veselja i radosti, dozvolite im da zajedno ovladaju vama. Ostvarite uistinu demokraciju u tijelu dozvolite svim svojim umovima, svim djelićima vaše svijesti, misaonom osjetilnom i osjećajnom da jednopravno odlučuju.
Ostvarenje umijeća pokreta se krije u osjećanju i spoznaji tajnovitog primum mobile, u doživljaju prvog pokreta, u našem vjerovanju da je pokret bio pokretač životnog kotača, samsare, u tome da dozvolimo pokretu da uistinu postane most između našeg tijela i duše, da postane sjedinjenje svih naših duševnih stanja, da postane svjetlosni zagrljaj u kojem živimo i vječno postojimo
Sposobnost koju nazivam umijeće pokreta je treptanje leptirića u našoj svijesti, onaj svileni veo koji je utkan u našu samosvijest, on se isprepliće sa našim osjetilima, postaje misao o njima pa iz nje izrasta osjećanje osjećaja za svjesno postojanje u sretnom trenutku.
http://dinaja.blog.hr/2008/08/index.html
http://velika-gala-predstava.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen